Znam, znam, na kafenisanje ste navikli da bude četvrtkom u prepodnevnim časovima, ali kao što već znate, ove naše kafe su jedno iskreno druženje, pa će tako biti i ovaj put.
Naime, danas mi se desila "situacija" da sam uključila svoj komp oko 9h kao što redovno radim, ali jednostavno nisam mogla da sednem i počnem da kuckam i radim na njemu.
Skuvala sam sebi kafu, protegla se u stilu "beremo jabuke, beremo jabuke", izašla na terasu da me zapljusne hladan vazduh, ali avaj. Totalna blokada, odbijanje, kao neko zasićenje ... osećaj teskobe.
I pored moje mentalne želje da vam pošaljem ovaj newsletter kao i želje da nastavim da kucam tekst za svog kijenta koji uskoro treba da mu pošaljem, moje telo je to odbijalo.
Počela bih da se vrpoljim u stolici, oči su me pekle kada gledam u monitor i morala sam da ustanem od stola.
Shvatila sam iz 3 pokušaja da moram da napravim zaokret za danas i da se barem na par sati posvetim nečemu drugom uprkos želji da danas radim kao i uobičajeno.
************
I evo sada, nakon što sam prošetala po kraju, pročitala jedno poglavlje nove Karakašove knjige i ručala, sa povremenim vrpoljenjem u stolici, ali srećom bez peckanja u očima (za sada), pijem drugu kafu sa vama.
Pošto sam već imala iskustva sa brnautom (pregorevanjem, kako ga neki zovu), nastaviću da što češće uskačem u svoje novostvorene oaze offline života bez notifikacija koje sam vam prošli put spomenula koliko god je to moguće.
Ukoliko neko do vas kroz ovo sada prolazi kao i ja, samo osluškujte sebe i polako, proćićemo kroz to korak po korak.
Sve vas grlim. :)
|