Drage Astro Sestre,
Pišemo vam danas iz našeg Raja. Rovinju se vraćamo iz godine u godinu, gde od maja do septembra uvek odvojimo po par nedelja da dođemo i nahranimo dušu i srce, i opet, svaki put nas još više iznenadi i još moćnije oduševi.
Ovaj put nam je ponudio potpuno nove dimenzije uživanja, otkrio nove plaže i sakrivene uvale, zapljusnuo mirisom jasmina koji nesebično cveta svuda, i proširio dan na 36h.
Nas dve ovde dolazimo da radimo.
Probale smo par puta da dođemo samo na odmor… znate ono kada baš ništa ne razmišljate, igrate jamb i ispijate aperol od jutra, a glavu hladite dubokim zaronima… nije nam uspelo. Svaki put bismo se naodmarale za dva dana, a onda bismo počele da kreiramo kao pomahnitale. Vadi svesku… zovi webmasterku… bukiraj termine… usklađuj rasporede… piši programe… može još i ova radionica… knjiga je već u spontanim razgovorima napisana. Kreacija se pokrene kao klupko i nezaustavljivo nas nosi.
I bilo gde drugde bismo se kad tad zaustavile, ali ovde se dešava neka sasvim posebna magija. Magija nezaustavljanja.
Juče dok smo bile na sasvim novoj plaži, koja izgleda kao dnevna soba Male Sirene, vreme i misli su se rastegle. Da, imale smo ToDo listu, i naš trener Marko nas je čekao u dogovoreno vreme na online treningu, ali u tom trenutku sve obaveze i planovi su izgledali predaleko i nebitno.
Kao da smo se zaustavile u bezvremenu.
Mina je radila uzemljenje.
Tea je disala Dah Srca.
U realnosti nije to dugo trajalo, ali kada smo nakon toga razmenile subjektivni osećaj u vremenu: trajalo je večno.
Samo sat vremena pre ovoga smo imale jednu… pa nazovimo je: finu raspravu o svim planovima i koliko je išta od toga izvodljivo u vremenu i logistici. Imale smo osećaj kao da svaki pravac u kom krenemo ima neku novu prepreku. Prepreke su bile i velike i male, i nepremostive i prekomplikovane, i uuuužasno su nas ljutile i nervirale.
O da. I u Raju možeš biti besna i ljuta i nervozna.
Ali ako ne dozvoljavaš sebi bes, i ljutnju, nervozu i frustraciju jer te nešto zaustavlja, na kraju će te sve to baš i zaustaviti.
Zato smo nas dve, već znajući za stari trik izazova koji se maskiraju u nepremostive prepreke, odlučile da - zastanemo.
Prepreke se ne prevazilaze insistiranjem.
Baš kao što more ne pomera stene insistiranjem, već svojim prirodnim, spontanim tokom.
Zaustavile smo se na tren i svesno prebacile fokus na prirodu.
Jer Sisters, postoji jedna apsolutno nepromenjiva istina: priroda se nikada ne zaustavlja.
Na nama je bilo da zaustavimo misli koje ne nalaze rešenje, i da ispraznimo um kako bi nam priroda pokazala kako može bolje, kako može lakše, i kako može drugačije.
Talas je udarao o napuklu stenu. Voda je pronalazila svoje puteve da prođe kroz sve prepreke. Nezaustavljivo. Onoliko snažno koliko je talas imao sile, toliko daleko bi more došlo do obale. Posmatrale smo kako voda ipak postaje zaustavljiva. Gde joj je granica?
Ona je tekla, udarala o kamenje, pa kada dođe do stene kroz koju ne može, vratila bi se nazad u more. Ne, to nije zaustavljena voda. Ona se vrati nazad i nastavi dalje u različitim pravcima, samo ne u tom u kom je krenula.
Sila talasa ju je opet nanosila na obalu, i vraćala nazad, sve dok jedan baš jak talas nije izbacio vodu najdalje na plažu, tako da se napravila barica. Ova voda se zaustavila!!! Obe smo se pogledale, i videle zaustavljenu vodu.
Šta ako priroda ipak može da se zaustavi?? Šta ako smo upale u baricu??
A onda je Mina rekla - MA NIJE SE ZAUSTAVILA! Sada će samo da promeni agregatno stanje i da ispari. Pretvoriće se u oblak i opet vratiti u more i u šumu.
Voda je nezaustavljiva!!!!
- I kakve to sada ima veze sa vama?
Ako misliš da ti nisi kao voda i da ti ipak imaš svoje opravdane faktore zaustavljanja, znaj da je to samo limitirajuće uverenje. Ono te zaustavlja.
Mi jesmo kao voda. Čak 70% fizički ali pre svega emotivno. Posebno energetski, žene su kao voda.
Mi imamo sposobnost prilagođavanja, fleksibilnosti, nežnosti i beskrajne kreativnosti.
Ako znamo kako da dozvolimo sebi sva stanja, čak i da ponekada isparimo - što bi konkretno značilo da izbesnimo, ili se lepo isplačemo, ili utihnemo ili se duuuuboko opustimo… AKO SEBI DOZVOLIMO SVA STANJA mi postajemo nezaustavljive.
Zaustavlja nas samo naše potiskivanje sopstvenih emocija.
Ako smo protočne za emocije, tada postajemo protočne i za kreaciju.
Zato sister:
- Prepoznaj gde si sada, šta sada osećaš i kuda sada želiš da stigneš
- Prihvati SVE i dozvoli da osetiš sve
- Zaustavi misli, ali ne sebe. Kada misli utihnu, Duša se širi i spoznaje nove mogućnosti
- Uradi ono što ti Duša predlaže, nemoj da mentališeš, već kreiraj čak iako nikada nisi išla tim putem, usudi se
- Poveži se sa prirodom, gde god da si. Ona je naš najveći saveznik u kreaciji.
Nezaustavljivost nema nikakve veze sa upornošću, inatom ili silom. Ima samo veze sa povratkom našoj najiskonskijoj prirodi. Našem toku.
Dok je Merkur retrogradan Univerzum nas na to najviše poziva - da zaustavimo misli i recentriramo se unutar sebe još više. A kad Merkur krene direktno biće vreme za aktiviranje novih nivoa razgovora sa sobom i novih načina kreacije. I stoga je juni pravi trenutak za aktivaciju Merkura, jer, sisterke, nema mira bez misli u miru. A svi znamo koliko je teško smiriti misli koje su kadre da pokvare i najlepše, najmeditativnije i najljubavnije trenutke.
Mi se vraćamo uskoro iz Rovinja, gde smo na jedan novi način osvestile snagu misli i moć reči, jer se ovde najbrže i najlakše povezujemo sa prirodom, koju sada znamo kako da ponesemo sa sobom gde god da smo. I jedva čekamo da to podelimo sa vama!!
S ljubavlju,
Mina i Tea
P.S. Sećate se februarskih aktivacija Venere i koliko dobra su nam donele? E, aktivacije Merkura imaju vrlo sličnu i svrhu i formu - 21 dan u nizu stavljamo svest na svoje misli i reči najjednostavnijim, kratkim, a moćnim tehnikama koje čine čuda. U stvari, naša sisterka Vladana je to bolje rekla: “Ogroman plus što vježbice nisu bile duge, zaista “blic” rada na sebi sa dugoročnim efektima”.
Ako ste ZA, kliknite na crveno dugme.
|