Produženi vikend u Americi
Gotovo uvek znači- gužve na putevima i gomila nekih dešavanja po gradovima, i da kažem- selima.
-Odavno sam počela da deo grada u kojem živimo zovem Selom i onda kad mu se vratimo dodamo- Selo naše lepše od Pariza.
Zaista je lep deo grada u kojem živimo, sve je novo, uredno i lepo. Gradi se i širi i ima puno mladih- ali puno mladih porodica sa decom. Nema onoga na šta mi obično mislimo kada kažemo mladi, pa to podrazumeva druženja do kasno u noć, izlaske, pune kafiće, i šta ja znam šta sve što vole mladi.
Ovo je selo i kada padne mrak svi idu da spavaju :) Jedna moja prijateljica voli da kaže- spavaona :)
Ali mi je neverovatno zanimljivo da su se u ovom selu okupili mnogi koji se znaju iz srednje ili sa faksa i sada tu žive sa porodicama. Neki su iz raznih delova Hjustona, neki su slučajno saznali da im školski drugari tu žive i svi su tako oduševljeni kada prepoznaju jedni druge.
Svemu tome sam posvedočila nekoliko puta u poslednjih par meseci, kako sam imala prilike da upoznam nekih dvadesetak novih osoba, ili da kažem- mama. Mislim- upoznam, ali pojma nemam koja se kako zove :) Moram da poradim na pamćenju imena. Zašto sada ovaj Newsletter liči na dnevnik?
Htela sam da podelim sa vama fenomen koji nisam nikada do sada sretala i mislila sam da se samo mi "dođoši" okupljamo po određenim lokalitetima. Tako je deo Hjustona, Cypress, u kojem je i jedna od dve sprske pravoslavne crkve, sada sve više "srpski geto" :) Odnosno, sve je više naših koji ovde dolaze i onda biraju da se tamo sele, dal zbog blizine posla, kolega koje već znaju tamo, blizine crkve ili već čega, ali tako je.
-Kako je nas u Hjuston a i Ameriku doveo suprugov posao, mi ni nismo birali lokaciju nego je da kažem lokacija birala nas :) I svaki put kada preispitujem kvalitet mesta u kojem živimo, uvek mi nešto fali :) Ali sam tek odnedavno uvidela da je to što mi fali upravo "biranje".
Sigurna sam da bi ovu lokaciju gde sam sada birala da mi je jedino bitno da je kraj siguran, škola dobra i da je sve novo, da raste i razvija se.
Ali, šta bi bilo kada bi druge stvari imale prioritet? Pronalazak posla, aktivnija druženja, urbaniji život, jači nivo socijalizacije ( u mom selu se mahom ljudi upoznaju u crkvama), bliskost prijatelja...
-Zato ističem da je jako važno kada dolaziš u Ameriku da znaš koji su tvoji snovi. Naravno, ne možeš uvek i ne možeš sve da biraš, ali treba da znaš i osvestiš kada ti je šta važno.
Baš kao što sam u tekstu od pre skoro dve godine Školski sistem u Americi, pisala kako mi tada pri selidbi škola nije bila važna, sada je sa svakom novom selidbom škola mnogo važan faktor, i za sada samo osnovna.
Ukoliko je škola loša u mom sledećem komšiluku, drugi izbor je privatna škola, pa se onda u cenu stanarine odma' može priključiti i cena školarine. A od sledeće godine tu možemo da dodamo i cenu vrtića.
-Uvek volim da istaknem kako je važno birati, ali budimo realni, ne možemo to uvek. Ali nije ni to veliki problem jer su promene uvek moguće. Ako si danas izabrao pogrešno, sutra biraj pametnije i sve dok ne stigneš tamo gde si pošao. Ili što bi moja mentorka Jovana rekla- Pomeri se, nisi drvo!
Biću krajnje iskrena i reći ću i to da sam znala pre pet i po godina da ovoliko dugo neću imati pravo na rad i koje ću sve mentalne sposobnosti morati zbog toga da savladam, ne znam da li bih sve ponovo izabrala.
Kao neko ko je bukvalno od kada zna za sebe imao neki "svoj" dinar i način zarade, to je za mene bio baš jak udarac. Na stranu to što moj suprug i ja, od kada smo zajedno, imamo zajednički budžet, jer to je sasvim druga tema.
Drugo je kad ne možeš da uradiš ništa onda kada je teško, kada zaškripi i to u zemlji gde da tucaš kamen, plaćen si za to.
Al dobro, da nije prepreka, čovek ne bi rastao. Zato se sada osećam kao da mogu sve što zamislim :) I da naučim i da saznam a bogami i da ostvarim.
U zemlji gde su mnogi zarobljeni radom, ja sam, da kažem bila zarobljena- neradom. Ali sam uspela da se oslobodim!
Zaista je u Americi jako pogubno nemati plan jer te sistem jako lako proguta. Upoznala sam jako veliki broj ljudi koji životari. I misli da sve "mora".
Upoznala sam ljude koji su ostali bez sigurnih primanja i onda su prodali auto da bi- kupili poklone za Božić! Posle Božića nisu imali šta da jedu, ali to nije bilo važno, važni su bili ti pokloni! Ne znam da li možete da pojmite ovu situaciju ali zaista je tako bilo.
Upoznala sam i ženu koja živi u kućerini sa 5 spavaćih soba, sa troje dece i suprugom koji stalno radi. A ne znaš jel veći haos ta kuća ili ta žena. A ne može ni da pojmi koliko bi joj zapravo prijao manji prostor i više reda, kao i više porodičnog vremena. Da ne kažem da na prizemlju i gornjem spratu ima sve uduplano za decu, da ne mora da nosi tamo vamo.
Ako ste čuli za koncept minimalizma, onda znate šta Americi treba. Naročito Teksasu i naročito periferijama Hjustona.
Ljudi su ovde uvereni da će im sreću doneti velika kuća, da svako ima svoj privatni prostor ali možda i dva tri. Slažem se da svako treba da ima svoj privatni prostor, čak i svoje vreme, ali ne da to mora da bude odvojeno od svega i svakoga. I da imaš svoj deo sobe, može da bude i više nego dovoljno.
Biću još jednom iskrena, i mene je ovo gde živim razmazilo i donekle ušuškalo pa nekad mislim da mi je bolje da budem i sama nego da me neko ometa. Ali, to je daleko od istine. Svi smo mi društvena bića i fali nam interakcija sa ljudima. Naravno, ne sa bilo kakvim ljudima ali je bolje sa nego bez.
- Amerika je puna depresije i depresivnih ljudi i onih na sedativima. Puna je osame i distanciranja. I tome je doprinelo više faktora, a ja bih istakla taj što svakoga možeš da tužiš. Niko bre neće da ti kaže mišljenje. Mislim i kada ga zaista tražiš.
Juče sam upoznala jednu divnu ženu koju sam uspela da uverim da mi kaže njeno mišljenje! Iskoristila sam frazno pitanje- šta bi ti uradila na mom mestu? I urodilo je plodom!
A pre toga sam je lepo zamolila da me zaobiđe sa tim da je "up to me" jer znam da jeste sve do mene, a nju samo pitam za mišljenje i objasnila sam joj da nema ona odgovornost za moju odluku.
Nakon par takvih rečenica, uspele smo baš lepo da se povežemo i rekla mi je da je zovem za šta god da mi treba. A došla je zapravo samo nešto da mi pojasni oko časova koje drži.
Imala sam osećaj, posle mnooooogooo vremena, da sam konačno srela još jednog- čoveka. Od krvi i mesa. I- MIŠLJENJA!
Ona je naravno Amerikanka i zato to toliko ističem.
- U našoj kulturi, da kažem Balkanskoj- je da uvek kažemo mišljenje, naročito kada nas niko ne pita. I ja to i dalje volim, bez obzira na to koliko sam se gluposti naslušala :) Ali nas sve to povezuje. I znam da ćete mi reći svoje mišljenje ako vas ovakvi Newsletteri smaraju. Ili ćete se odjaviti sa liste ili ćete mi puknuti "reply" i napisati koju rečenicu :)
- Ah da, naslovila sam ovaj mail sa produženim vikednom, a zapravo mu je povod Labor Day.
To je dan Rada, poput našeg Prvog Maja i jedan od popularnijih vikenda u Americi, jer ovde zaista nema mnogo produženih. Vole ga svi dodatno jer nekako da predah ubrzo nakon napornog početka školske godine, koji je prethodio "opuštenim" letom :)
Mi ga, kao i većinu praznika porodično provodimo na fudbalskom turniru. Što je priča žene fudbalskog trenera :) Ali, kako mi je sve to prošle godine mnogo nedostajalo, zaista se ne bunim i mnogo se radujem poseti Ostinu, mom za sada top tri omiljenom gradu :)
- Ono što me je moja nova drugarica od juče dodatno uverila je da sve treba pitati :) Upravo ono o čemu sam vam prošle nedelje pisala. A verujte mi, ta žena jaaaaako puno zna. Objasnila mi je da uvek pitam za neki popust i da tražim sve što mogu da dobijem.
Pomislila sam da mi je upala u prošli Newsletter ali kapiram da je nemoguće :)
Jedini način da se snađeš u ovoj ludoj Americi je da stalno pitaš, sve dok ne dobiješ odgovor!
Budite mi dobro gde god da ste i uvek se radujem vašim porukama.
Ukoliko volite moj rad, rado ću prihvatiti vašu podršku putem deljenja sadržaja sa onima kojima može da koristi.
Hvala još jednom i čujemo se!
Nevena
Ukoliko se ove godine seliš u Ameriku, pozivam te da zakažeš Konsultacije, kako bih ti pomogla da se što bolje pripremiš. Možeš mi se javiti za više detalja. Cena je $100.
|