Ove ne baš tipične prve nedelje prolećnog aprila, uhvatila sam ritam koji je moja mera i potreba, a čine je napisani redovi teksta, pročitani redovi teksta, slušanje muzike i podkasta i 10.000 koraka i sve to na dnevnom nivou ( i po suncu i po kiši i po snegu ).
Dok osmišljavam kako ću provesti uskršnje i prvomajske praznike, između kojih će se smestiti moj jubilarni rođendan, smeše mi se neka kraća putovanja koja imam veliku želju da učinim stvarnim, jer me je ova statična zima baš uspavala svojim zimskim snom. Zato sam sa prvim danim proleća sa radošću naparavila pesto od sremuša iliti medveđeg luka koji mede jedu kada se probude iz zimskog sna.
Uh, potpuno ih razumem.
Njegova ljutina me je prodrmala i osvežila, što mi je i bilo preko potrebno, jer sunce, cvetanje, sremuš... pokreću me da udahnem i krenem u svaki novi dan.
Ovo buđenje proleća (koje nas nekim danima zbunjuje pretvarajući se da je zima) probudilo je u meni više tekstova i epizoda, čak me je ubrzalo, pa sam prošli put u želji da vas pozdravim što pre zaboravila da vas pozovem da pročitate moj zimski tekst.
Tu je i prva podkast epizoda u ovoj godini, a vi mi ostajte vedro i osnaženo do narednog druženja i na dalje.... :)
|