Zdravo dragi moji!
Vetroviti dani i manjak sunca na mene (a verovatno i na neke od vas) utiču tako da se najlepše osećam kada sam pod jorganom. Da, da pod jorganom, jer ja sam vam jedna zimogrožljivica koja se verovatno do aprila neće odvojiti od svog jorgana, po ma koju cenu ;)
A dok tako ušuškana razmišljem o čemu bih vam danas pisala, vrzma mi se po glavi tema: KOMUNIKACIJA. Unutrašnja i spoljašnja. Komunikacija sa sobom i međusobna. Jasna i nejasna. Direktna i indirektna. Online i offline.
Verovatno će stručnjaci iz ove oblasti reći da je to složen proces i značajna veština, a ponekad vrlo jednostavan i sa tim se potpuno slažem, a kod mene je nedavno bio i smešan, a evo vam primer i zašto.
Jedan od mojih omiljenih kafeterija već godinama je CoffeeDream, a kafa koju gotovo uvek naručujem je Dabldač. Pre nekoliko dana sam bila na Zvezdari (jednog od beogradskih opština) i setila se da pauzu od nekih usputnih poslova mogu da provedem uz moju omljenu kafu u omiljenoj kafeteriji.
Nisam bila sigurno koji je broj ulice na kome se nalazi meni dobro poznati CoffeeDream, pa sam ga potražila na Gugl mapi. Ali, ispostavilo se da piše da tog kafica nema.
Odmahnula sam rukom i krenula da ga "peške" nađem bez mape, jer zaboga, pa znam da je tu.
Kada sam došla do mesta gde bi taj kafić trebalo da bude, učinilo mi se da sam na tendi videla neki drugačiji logo od onog na koji sam navikla, ali sam opet odmahnula rukom i sela za slobodan sto pored prozora da gledam u moj lepi Bulevar.
Prišao mi je vrlo mladi konobor, a ja sam, naravno bez gledanja u kartu pića naručila Dabldač. Momak mi se izvinuo što me nije dobro čuo, pa sam ponovila. Iznova je zamolio da kažem svoju porudžbinu uz izvinjenje da mu je prvi dana na poslu, pa sam opet ponovila.
Nasmešio se ljubazno i otišao do šanka vidno zbunjen. Vratio se posle par minuta i zamolio me da mu objasnim o kakvoj se to kafi radi, jer ni barista za tu kafu nije čuo.
Sada sam ja bila zbunjena, ali sam htela da pomognem "jadnom", mladom, nesnađenom konobaru. Uzela sam kartu pića i shvatila da sam na pogrešnom mestu. Tačnije, na pravom sam mestu, ali tu više nije bila kafeterija koju sam tražila već neka druga.
Ni jedan signal, a bilo ih je nekoliko koja sam odlučila da ne vidim i ne prihvatim su me dovela na mesto koje je bilo ok, prijatno, šarmantno, ali nije moje. Nije ono što sam tražila. Niti je to - to.
Znam da ovo već znate, ali se vredi podsetiti:
Bez jasne komunikacije i želje da se čujemo, vidimo i razumemo nećemo moći ni željenu kafu da popijemo, ja sam vam živi primer za to.
Nadahnuta ovom pričicom koju sam sa vama podelila i nekim poslovnim saradnjama iz foldera "Gluvi telefoni" podsećam vas na ovu važnu temu i veštinu pravilnog komuniciranja koja nam je važna i za neke banalne stvari u životu, a i za neke krucijalne.
Grlim vas uz miris i ukus Dabldač kafe do narednog kafenisanja :)
|