Ovaj prvi četvrtak u mesecu junu privodimo kraju, a ja sam se nakon mini odmora vratila u brzu brzinu iz koje se neću još neko vreme izvući, ali kako stvari stoje, štikliram jednu po jednu stavku i to je dobar znak barem za mene.
Nedavno sam slušala jedno predavanje u kome sam čula rečenicu koju kao da sam sama izgovorila (parafraziraću):
Mi preduzetnici bi stalno da rastemo i uvećavamo se, a to nekada nije uopšte potrebno. Često imamo vrlo dobar biznis kome je samo potrebno poliranje.
Da li uopšte moj biznis raste, da li ja rastem i da li se krećem u dobrom pravcu sam se 100 puta pitala, jer me često kolotečina brze brzine i ček listi čine da imam osećaj da se vrtim u krug, a zapravo nije tako.
Ti mali koraci, to poliranje, mikro izmene i mini akcije koje samo mi nekada primećujemo nas pomeraju od jedne do druge tačke, ali nas ne vraćaju na korake od ranije, jer taj deo polja na tabli sa figuricama smo već prošli.
Naredne slične situacije koje smo savladali prepoznaćemo, nadograditi ih novim iskustvom i naša figurica ide dalje polja po polje. Deluje da je sporo, jer kockica ne pokazuje uvek šesticu, ali to nije ni potrebno, jer i 1,2 i 3 su nakođe koraci, mali ali vredni.
Čak i kada manje-više stojimo u mestu možemo u okviru toga da učinimo neka mikro poboljšanja koja često u brzoj brzini ne uspevamo da uvidimo i ispoliramo.
Korak po korak, polje po polje, dan po dan uživajte u prvom mesecu leta, a mi nastavljamo kafenisanje narednog četvrtka. :)
|