Zdravo dragi moji!
Pre neki dan sam predveče šetala sa mužem na Savskom keju i dok smo brzim hodanjem želeli da se zagrejemo na novembarskoj hladnoći, susreli smo dr Lakija. A dr Laki je to veče bio jedan od malobrojnih večernjih šetača koji je hladnjikave jesenje večeri hteo da provede baš napolju kao i mi.
Kako nam je tada rekao, kada završi sa poslom i izađe iz ordinacije, svoje opuštanje pronalazi u brojenju koraka i njihovom ritmu, a ventil od stresnih situacija već dugo godina zna da mu donosi muzika.
Za njega, taj odabir se nalazi u tonovima i ritmu bluza i roka, sa posebnim naglaskom na kvalitetno muzičko ozvučenjem. Dok govori na tu temu, u njegovom glasu i očima nemoguće je ne primetiti strast koju možete naći samo kod iskrenog audiofila.
Kada nas je Laki spazio, pozvao nas je da zastanemo i reč po reč raspričali smo se upravo na temu šetnje i na temu muzike i audio komponenti.
U toj tihoj večeri, na gotovo praznom keju, mi smo pričali i pričali želeći da teskobu i osećaj straha i neizvesnosti koja nam je svima poznata (ne samo u proteklih godinu ipo dana), prodrmamo i kažemo joj da je se ne bojimo. Da nas neće savladati. Da život čine i druge stvari.
Povremeni prolaznici su pored nas prolazili zamotani u šalove, sakrivenog lica iza kragni zimskih jakni ili samo sa maskama na licu i ćutke prolazili verovatno pomalo začuđeni polemikom o tome koliko je važna uloga predpojačala za kvalitet zvuka koji proizvodi elektična gitara.
Kada je razgovor utihnuo i kada smo se dogovorili da ćemo ga uskoro nastaviti, dr Laki nam je namignuo i rekao:
"Ej ljudi, nemamo više vremena da se bavimo glupostima. Treba da se što više bavimo onime što nam greje srce i što je istinski važno."
A moje srce je juče i pored hladne večeri grejala istinski važna pobuna i u tome nisam bila sama. 10.000 ljudi je pokazalo da ne želi da se više bavi glupostima, već da se pobuni i za sebe zauzme uprkos strahu.
I tako šetnjom, u ritmu laganih koraka od Skupštine grada pa kroz centar Beograda, čula se muzika za koju nisam ni znala da može tako dobro da zvuči. Bio je to zvuk ključeva naših domova.
|