Prikaži u pretraživaču

Proteklih nedelju dana proletelo je kao jedan dan, ako mene pitate :)

Pitanje iz naslova je nešto čega želim da se dotaknem sa vama na više nivoa, ali ima tu još par tema koje sam vam pripremila za danas. 

Znate da sam večito u lovu za nova znanja i iskustva koja mogu da donesu neke benefitne informacije za sve vas koji pratite i podržavate moj rad. 

Zato vam danas pišem sa jednog prelepog golf terena u severnom delu Hjustona, odnosno gradiću The Woodlands . 

Ovde nisam zato što igram golf, ali sam zato što sam volonterka na jednom dobrotvornom događaju, kluba gde mi suprug radi. 

Osim toga što želim da razumem golf i vidim kako sve to zapravo izgleda, daleko više me zanima ko su ti ljudi koji igraju golf, i kako oni žive i razmišljaju. Zanima me i kako posluju kompanije sa milionskim prihodima, kao i ostale organizacije uključene u ovaj događaj.

Zašto me to zanima, neko se pita?

Golf uglavnom igraju imućniji ljudi u Americi, a kad sam već tu, želim da znam kako se ide "gore". 

Zapravo, u vezi sa tim i jeste ovaj Blog

Ako smo došli u Ameriku, to nije zato što želimo da živimo na ivici egzistencije, zar ne?

Verujem da zato nismo ostavili sve ono što smo ceo život gradili, porodicu i prijatelje, propustili toliko toga u životima dragih ljudi i njih odvojili od naših života.

Od kada sam došla u Ameriku, pokušavam da shvatim šta treba da radiš da bi imao kuću od nekoliko miliona $$$. Ko su ti ljudi i kako to priušte?

Da se razumemo, ja sebe ne vidim u kući skupljoj od nekog proseka, ali to ne znači da ne želim da imam novca kao neko kome je milionska kuća prioritet.

Mene materijalne stvari ne privlače, ali novac može da se koristi na mnoge druge stvari.

Ove nedelje izašao je na svet intervju koji sam dala novinarki Politike i imate priliku da ga pročitate ovde. 

Koliko god da sam zadovoljna ovim iskustvom u saradnji sa novinarkom Politike, više sam nego zgrožena tabloidnim naslovima Blica, Kurira i 24 sata, koji su preneli tekst i unakazili ga.

Od suštine koja je bila ovaj Blog i njegova svrha, došli su do 3 kofera i karte u jednom pravcu- kao najvažnijih.

Znam da većina ljudi koja započinje svoj život u Americi uglavnom započinje isto, sa nekoliko kofera. Tako da ne vidim čemu praviti taj skandal. A sa druge strane, u ime istine, naše karte nisu bile u jednom pravcu.

Niti želim da to ikada postanu. Želim da naše karte idu u svim pravcima. Volela bih da obiđem celu Ameriku i da isto tako uvek mogu da se vratim u Srbiju. 

Volela bih da sve naučeno u Americi mogu da podelim sa Srbijom i da se tamo poboljša sve, da ekonomija procveta i da ljudi odlaze samo radi iskustva a ne iz egzistencijalnih razloga. 

Ipak, ovaj Blog je namenjen ljudima koji dolaze u Ameriku, ili su već tu, ali svakako onima koji imaju svoje američke snove.

Kada kažem američke snove, jasno je da ne želim da pričam o jednom snu za sve, niti mislim da jedan čovek ima samo jedan san. 

Ali moja misija je da pomognem pri američkim snovima. 

Ako dolaziš, da ti bude lakše. Ako si tu, da ti bude lakše. Ako želiš da dođeš, da ti bude lakše.

Da ti prikupljene informacije učinim pristupačnim i lako razumljivim, da podelim sa tobom ono što mi je neko drugi rekao i verujem da će da ti znači i da budem medij koji će rado primiti tvoju informaciju ili iskustvo, ako će biti benefitno za nekog drugog.

Tu sam i da te razumem i podržim i da verujem u tebe!

Tu sam jer ti veruješ u mene!

U skladu sa tim, vreme je da podelim sa tobom utiske o mojoj prvoj trci u životu!

Dakle, verujem da je odluka da trčim svoju prvu trku jedna od najboljih koju sam mogla da donesem! Iako je to samo pola destinacije od planiranog polumaratona, ova prva medalja je za mene kao zlatna. 

Za nekoga ko je timski igrač i ne baš neki takmičar, zaista je prava stvar bila podeliti sa vama ovaj moj put i još bolja je ta što su je neki od vas podržali i našli mesto na mojim leđima. Na ovom instagram postu imate priliku da vidite nekoliko fotki. A svima vam neizmerno hvala na svim komentarima :)

Defitivno nastavljam sa ovom avanturom sve do cilja, a to je za ovu godinu- polumaraton.

Neću odoleti da se još jednom ne osvrnem na medije i pitanje koje sam u naslovu postavila. Ovog puta želim da vam skrenem pažnju na ulogu medija u delenju informacija o trenutno aktuelnom virusu. Kako god da je vaše mišljenje i stav o tome, budite pametni i razumni. 

U mom gradu je počela da vlada neka mini panika, te ljudi kupuju zalihe vode i hrane, te sam jutros imala prilike da vidim fotografije praznih rafova i u fejsbuk grupi lokalnih mama da čitam njihove panične komentare. 

U ovom momentu sve što imam da kažem je da ne vidim nikakvo dobro koje panika može da donese. Biti oprezan je već nešto sasvim drugo...

Još jednom ću se vratiti na onaj gore pomenuti golf i dati vam link na kojem možete da vidite kako izgleda jedan Raffle, koji je deo ovog događaja. Raffle je zapravo nešto kao tombola, i putem ovog linka svako može da učestvuje i dobije neku od nagrada, ako ima sreće. 

Ovo može da bude zanimljivo onima koji žive u Hjustonu ili za neke nagrade i u Americi, jer mogu da dobiju nešto korisno. Osim toga, može da bude prilika za vas ukoliko imate nešto što želite da donirate i da bude deo ove tombole. Na taj način dobijete svoju reklamu na hjustonskom tržištu. Ukoliko vas to zanima, javite mi se :)

Osim toga svega, javite mi se kad god želite da sa mnom podelite neki utisak ili informaciju. Kao i uvek, stojim vam na raspolaganju!

Budite mi dobro!

Srdačan pozdrav,

Nevena

Blog Američki San

United States

facebook instagram email

Ovaj email dobio si jer si se prijavio na blogu Američki san.

Nisi bio ti? Odjavi se ovde.
MailerLite