Kao što i sam naslov ovog našeg kafenisanja kaže, verovali vi meni ili ne, prošlonedeljni newsletter je ostao u Draft- u mog email marketing servisa. Napisan, umiven, doteran, ali ne zakazan. Kao da nije želeo da se vine u visine i daljine i stigne do vaših inbox-a.
Šalu na stranu, moja lepa, ali haotična prošla nedelja, uzela me je u svoj vrtlog, tako da se u tom vrtlogu desilo da jedno dugme za zakazivanje newsletter-a nije bilo pritisnuto. To sam shvatila dva dana posle, ali avaj.
Nova nedelja, novi četvrtak i ova topla kafa pored mene donela mi je neke drage ljude ponovo u život, koje nisam dugo videla, ali su nas evo baš ovih dana spojile neke priče sa dušom i poslovne sardnje sa ljudskim likom.
Donela mi je i neke poruke zbog kojih sam se zapitala zašto neki ljudi još uvek nisu čuli za to da rečenica može da počne sa: "To može ako...", umesto da uporno upotrebljavaju "To ne može zato..."
Ne znam ni kako da im dočaram da lekciju "Kako biti stalno sumljičav i nepoverljiv", bilo bi mnogo korisnije zameniti onom koja govori o razvijanju, rastu, otkrivanjem novih mogusnosti i kako nešto sada može da bude korisno i dobro.
A kada smo kod razvijanja, mogućnosti i korisnosti, nekada nas na to navedu i ne baš tako prijatne situacije.
S tim u vezi, pre neki dan mi se desio žestok "klik u glavi" kada sam shvatila sam da će mi zglobovi stradati ukoliko se ne pozabavim svojim kretanjem i kvalitetnijom ishranom. Tačnije, ukoliko neprekomponujem svoje prioritete. Postala sam više nego ikada svesna da dugogodišnji "sedeći posao" uzima svoj danak.
Kao što se cela ta situacija nije mogla desiti peko noći, meni je samo jedna noć bila potrebna da se dobro zamislim i krenem u akciju. Prvo sledeće jutro sam započela brzim hodanjem i pored bolnih zglobova i hroničnog umora i glave i tela.
Tako sam i ovog jutra ustala da prepešačim svoju rutu i mokra do gole kože, ali sa osmehom na licu, presvukla se i sela da radim.
I dalje me bole zglobovi, i leđa su mi kruta kao oklagija, ali drugu sebe nemam, pa mi zdravlje polako, ali sigurno postao glavni prioritet u života. Sreća je da To može ako nastavim da osluškujem svoje telo, povećam svoje kretanje i korigujem ishranu, jer, kao što rekoh drugu sebe nemam verovali ili ne.
|