Drage naše Astro sestre,
Danas počinjemo od kraja, od zaključka:
Kad dođe do toga da treba da doneseš važnu odluku, kad si na prekretnici, tada imaš najdirektniji uvid u to KO SI. U tim trenucima se suočavaš sa sobom i jasno vidiš ko si bila, a ko si sada. Tada, za vreme koje ti je potrebno da doneseš tu važnu odluku, saznaješ kakva si žena u međuvremenu postala.
Snežanina priča
Svet se srušio.
Toliko je radila na sebi da je konačno poverovala kako je sve u njenim rukama, a imala je i par dokaza da cela ona priča o manifestacijama stvarno radi i da budućnost zavisi isključivo od toga šta privlači.
Ostvarilo joj se da zatrudni i iznese trudnoću do kraja, iako... je bilo komplikovano. Ostvarilo joj se da dobije posao koji je oduvek želela, iako... nije imala sve neophodne kvalifikacije. Ostvarilo joj se da živi na lepom mestu, ma lepšem nego što je mogla i da izmašta. I sad ovo... ovaj lom... nikako se nije uklapao u celu sliku. Koliko god da je motala po glavi gde je pogrešila, gde se zanela, gde je izgubila kontrolu nad svojom manifestacijom, gde joj je iskliznula iz ruku... nije mogla da nađe nikakav logičan odgovor.
Sve je išlo kako treba i odjednom bam. Šok. Uz dokaze da jeste manifestatorka i da je ona ta koja bira & kreira i dalje postoji limit nametnut spoljašnjim okolnostima, drugim ljudima, njihovim izborima i snagom njihove kreacije.
Ideja da postoji limit, da je ona sama nečim ipak ograničena i samim tim mala, nedorasla izazovu života je još više porazila. I nekako osramotila. Šta sad da kaže mužu? Šta da kaže roditeljima? Osećala se poraženo.
Dani su prolazili, a Snežana nije mogla da donese odluku šta dalje. Povukla se u sebe. I sve vreme je razmišljala. A što je više razmišljala (posebno noću jer nije mogla da spava od brige) to joj je sve postajalo nelogičnije, pa se toliko zbunila da više nije znala ni na osnovu čega da donese odluku. Oblila je užasna sumnja u sebe. I taj trenutak potpunog gubitka vere u sebe, u svoju procenu, u sve ono što je verovala da jeste, je zaista uplašio.
U stanju potpune prestrašenosti i jedinog logičnog zaključka u koji je verovala, a to je da ne veruje više sebi, odlučila je da odluku prepusti mužu. Eto. Rešeno.
Nakon toga, pošto je pristala na njegovu odluku, nastavila je da obavlja sve kao i do tada... posao, dete, porodica, poneka meditacija i tako to... i sve je bilo kako treba. Osećala se potpuno slomljeno. Ali svet je ponovo bio ceo.
Sunčicina priča
Svet se srušio.
Bio je to najveći udar ikada i Sunčica je bila u šoku. Kako je ovo uopšte moguće... stalno se pitala. Osećala se poraženo, bespomoćno, jadno. U jednom trenutku čak i beznadežno. A onda je obuzela užasna ljutnja i neki nadljudski bes. Pa odmah zatim, taman kad bi pomislila da joj zapravo prija to što bljuje vatru jer tada bar ima neku moć, obuzela bi je velika tuga. Da, postoje one faze nošenja sa gubitkom... da, ona sada prolazi te faze... da, da... sve joj je jasno i opet ništa joj nije jasno, a po najmanje zašto. Zašto se to dogodilo baš sad kad je sve krenulo uzlazno, baš kad je napredovala i jako zavolela svoj život. Kukala je. Plakala. Puno je pričala sa mužem ali on je imao neko drugačije gledište i nije bila sigurna da joj ti razgovori pomažu. Pričala je sa drugaricama koje su opet imale neku svoju tačku gledišta, pa sa terapeutom, pa sama sa sobom... i sve te priče su joj i značile i nisu. Malo bi se osećala bolje, pa bi joj se zatim vratilo ono njeno poznato samosažaljenje i osećaj da je ipak niko ne razume.
U isto vreme u njoj se odvijao još jedan proces. Nije ga bila uvek svesna, niti je znala šta će joj doneti, ako išta, ali je osećala neki unutrašnji plamen. Kao da u njenom srcu gori jedan plamičak koji se rasplamsa malo jače kad na njega stavi pažnju. Nešto kao strast. Ne, prejaka je reč. Možda pre nešto kao volja za životom. Ili čak sam izvor života.
Bio je tu, pozivao je. Ali baš blago, nežno, skoro nečujno. Mogla je da ga oseti jače samo u meditaciji.
Približilo se vreme donošenja odluke i Sunčica se sasvim povukla u sebe. Imala je samo jednu želju – da joj odluka dođe nekako spolja, da joj padne s neba isto kao i ovaj nemili događaj, a da je ona samo prepozna kao pravu, istinitu i jedinu moguću. Nije želela više da razmišlja. I tako je provela onoliko vremena koliko je imala u povezivanju sa sobom, sa svojim srcem, sa svojim plamenom. Svesno je disala, tapkala je, meditirala, slušala je inspirativne videe o tome koliko smo mi ljudi genijalni stvaraoci ali ništa od toga joj nije posebno pomoglo. Nije bila ni milimetar bliže odluci. A vreme je prolazilo.
Jednog jutra dok je prala sudove palo joj je na pamet: Kad dođe do toga da treba da doneseš važnu odluku, kad si na prekretnici, tada imaš najdirektniji uvid u to ko si. U tim trenucima se suočavaš sa sobom i jasno vidiš ko si bila, a ko si sada. Tada – za vreme koje ti je potrebno da doneseš tu važnu odluku - saznaješ kakva si žena u međuvremenu postala.
Kao ključ za pravu bravu, ta misao je podsetila na to KO je i kakva je. I odjednom je osetila samopouzdanje, da može jer je u međuvremenu postala osoba koja sve svoje odluke donosi iz Ljubavi. Mogla je to da oseti. Jasno. U grudima. U srcu. U sebi.
I tada joj je došlo... nekako iz dubine duše... šta treba da uradi. Pogledala je u svoje mokre žute gumene rukavice i osetila nalet čiste sreće.
Život se vratio u novu normalu. Svet je bio ponovo ceo. A u tom svetu Sunčica je imala svoje mesto, baš ono koje je iznova i iznova birala za sebe – mesto moćne kreatorke.
Maja,
Venera, simbol zadovoljstva, lakoće i lepote kreacije je ove nedelje u baš izazovnim aspektima – u kvadratu sa retrogradnim Uranom i opoziciji sa retrogradnim Saturnom. Merkur, simbol komunikacije okrenute na spolja, uskoro kreće retrogradno (10. septembra), a sad već polako usporava.
Ako pogledaš malo bolje, dosta je to retrogradnosti (=prošlosti, ustanovljenosti, starih načina) koja od tebe traži da daš pravi odgovor na situacije koje ti iskrsavaju (i šokiraju te) u sadašnjosti.
Da će biti izazovnih situacija, biće. A da će biti pravih odgovora na njih, da, biće itekako!
Ali hajde da budemo jasne, pa da preciziramo koji je to pravi odgovor.
Pravi odgovor je onaj, kao kod Sunčice, koji čujemo iz dubine srca i duše. I znamo da je ispravan. Osećamo to svakim atomom svoga bića.
Međutim, kako je ona uspela da ga čuje, a Snežana nije? Tako što se Sunčica fokusirala na sebe, na unutra, na svoj plamen. I znala je da će doći dan kad će zahvaljujući kumulativnom efektu svojih svakodnevnih malih izbora - da se bavi sobom i donosi iz ljubavi sve one lake izbore – smoći dovoljno vere u sebe da donese i jedan veliki izbor kad je život na to prozove.
I na kraju...
Ni Sunčica, predstavnica Venere Uzdizanja, nije znala šta da radi posle jedne meditacije i jednog tapkanja! Ali je imala u sebi svojim prethodnim akcijama (meditacijom, tapkanjem, i sl.) NEGOVAN plamen koji je mogla da oseti svaki put kad bi se sklonila od spoljašnje buke. I stoga je njena prva i najvažnija odluka bila da se upravo na to mesto u sebi svaki dan fokusira. Da to mesto u sebi nastavi da neguje.
Ispostaviće se da je to mesto tačka njene najveće snage i unutrašnje moći, koja se aktivirala kad je ispraznila glavu od misli i bavila se nečim meditativnim – oh, da, to može biti i pranje sudova!
Ovi aspekti na nebu u narednih mesec dana nas pozivaju da ispraznimo mozak i da se zagledamo u sebe kako bismo aktivirali unutrašnju moć – snažno samopouzdanje i veru u sebe, koju za razliku od spoljašnje moći (lova, kola, ugled, pozicija...) niko ne može da nam oduzme.
A ako se sad pitate šta tačno treba da radite u narednom periodu, svaki dan, kako biste aktivirale taj svoj izvor samopouzdanja i vere u sebe, imamo odgovor i na to pitanje. Samo kliknite na crveno dugme.
S ljubavlju,
Mina i Tea
P.S. Snežana je svoju odluku donela iz pozicije pada. Sunčica iz pozicije uzdizanja. O tome šta je to uzdizanje pisale smo OVDE.
|