Bez čega ne možeš u Americi?
Iako sam neko ko zastupa stav da se bez svega može, ovde ipak biram da objasnim bez čega se, uslovno rečeno- ne može.
Prošle godine smo svi naučili da se ne može bez dobrog zdravlja i mnogi tvrde da se ne može bez zdravstvenog osiguranja.
Za prvo se slažem, bez drugog još uvek uspevam.
Postoji gomila stvari na koje u životu ne možeš da utičeš i samo je na tebi kako ćeš na njih da gledaš, odnosno reaguješ.
Mene lično je nepravda oduvek pogađala i uvek sam bila neko ko će stati na stranu slabijeg.
Od kada sam u Americi, kao da je ta doza mene negde izumrela. Jednostavno nisam imala prilike da se za nekoga zauzmem, osim ako pričamo o zauzimanju stava.
Stravično me nervira nepravda i vidim je svaki dan ali imam osećaj da je niko sem mene ne vidi.
I tu ne pričam samo o rasnoj nepravdi koja je više nego evidentna, nego i raznim nivoima nepravde.
Čula sam već da je u Americi znanje privilegija.
I od kada sam to čula, svakodnevno mi odzvanja u glavi. Svaki dan vidim da neko ne zna gomilu stvari koje ja znam. I kako ljudi mahom žive u nekim uverenjima.
I onda stanem i zapitam se da li tako mora i zašto je to tako.
Prošli put sam pisala o tome kako je teško doći do tačnih informacija u Americi. Ali zapravo, teško je previše slab izraz.
Moć u Americi imaju oni koji znaju. Zapravo, moć bilo gde imaju oni koji znaju više od drugih. Kada tako posložimo stvari, to je sasvim u redu. Bitno je da ti znaš ili da znaš nekoga ko zna. Ali svakako najviše stojim iza toga da se bez ljudi ne može.
Ne mislim na bilo kakve ljude, već one ljudi po definiciji. Kad za čoveka kažeš da je- čovek.
Nemogućnost da nađeš pouzdanu informaciju od relevantnog izvora- to me svakodnevno izluđuje. Zato takve tražim i kad ih nađem, rado ih sa vama podelim. Jer to se uklapa u moju filozofiju- Ako sam se ja mučila, ne moraš i ti!
To je i razlog zašto još uvek na mom sajtu ne postoji tekst o zdravtsvenom osiguranju u Americi. Koliko god da kopam evo 5 godina, ne uspevam da zagrebem do nečega što je sigurno tačno.
A da stvar bude bolja, nekome nije ni u interesu da se to sve zna. Tako da će tekst u kojem sve detaljno objašnjavam o osiguranju verovatno još čekati.
Došla sam na ideju da zamolim vas koji ste u Americi da podelite svoje priče o osiguranju, pa da napravimo nekakvu bazu podataka i pokušamo da zajedno razumemo ovu problematiku. I rešimo je!
Jasno mi je da nije svako motivisan ali, vi koji jeste, javite mi se pa da probamo :)
To je definitvno pitanje broj jedan za sve koji dolaze u Ameriku. A bogami i za veliki broj nas koji smo tu.
- Kada već pričamo o nekoj dozi zdravlja, moram da priznam da me je pomalo zaprepastila informacija da je veliki broj ljudi obolelo od nekih zdravstvenih problema nakon preseljenja iz matične zemlje. Tu se najviše ističu hormonalni dizbalansi, depresija i slično. Upravo to daje dodatni značaj na moj savet da prilikom procesa imigracije porazgovaraš sa psihoterapeutom.
Na Balkanu se o ovome naravno nedovoljno priča i još uvek je tabu, ali ti koji ovo čitaš si onako već na izlasku iz zone komfora i jedan dobar razgovor sa osobom koja te razume, veruj mi da će ti biti zlata vredan. Nekome je potreban jedan a nekome jedan nedeljno, ali sigurno neće biti štetan.
To je definitivno nešto što sam stavila i kao preporuku u Ebook-u jer bih isto tako volela da je meni neko to posavetao pre 5 godina. A nije.
- Baš je juče bilo 5 godina od kako smo nas troje zajedno došli u Ameriku i započeli našu avanturu. Danima sam razmišljala o svemu na tu temu i shvatila sam da ta priča zaslužuje poseban tekst i da deo Newslettera neće pokriti sve što želim da kažem.
U svakom slučaju, Amerika danas je i bolje i gora nego pre 5 godina i dosta toga se objektivno promenilo.
A evo po istraživanju sreće, ouči Međunarodnog dana sreće (20.3.) Amerika je napredovala pa došla na 14. mesto sa 18-tog.
- Ali Naples, gradić u kojem smo proveli prošlu nedelju uoči prolećnog raspusta me je oduvao. Prelepi morski gradić evropskog stila, sa malo stanovnika i puno duše. Osetila sam se i kao da sam u isto vreme i u Srbiji i Crnoj Gori i Hrvatskoj- sve te neke elemente ima :) Bosna neka mi ne zameri ali samo sam u Sarajevu bila i nema dodirnih tačaka. Osim ako izuzmemo prodavnicu sa našom hranom i somune u njoj :)
Impresivno mi je da toliku količinu penzionera nisam videla još od kad sam završila svoju radnu karijeru u gerontološkom. Samo što ovi u Naples-u voze Ferarije i Bentlije.
Možda vam sad zvuči kao da mi se svidelo to što je gradić bogat, ali istina je da su mi se svideli srećni i kulturni ljudi.
Onda shvatim kako smo mi Evropljani ipak mnogo privilegovani jer znamo za bonton, znamo za nekakav red i imamo kulturu i sasvim je normalno da me to privlači mnogo više nego bose komšije.
Eto pet godina sam ovde i još uvek ne mogu da razumem zašto Amerikanci šetaju bosi, zašto idu ofucani i zašto ih bole brige.
Prvo sam mislila da je to tako super jer nemaju kompleksa ali sada bih pre rekla da je to neka nebriga o sebi.
Nisam još videla uspešnog čoveka po mojim kriterijumima a da ide "apa drapa"- što bi moja mama rekla :)
Umalo da zaboravim- uspela sam i da vidim delfina :) iako samo jednog al me je oduševio! I moraću opet da ga posetim :) Naples mi je definitivno mesto za povratak a možda nekad i preseljenje :)
Kad smo kod izveštaja i rangiranja, gradić u kojem smo prvo živeli, The Woodlands- došao je na prvo mesto u Americi za život. Baš sam to podelila na ovom Instagram post-u i mnogi su u komentarima napisali koji se njima grad u Americi najviše sviđa i zašto :)
U ovom gradiću je prekjuče i održavan Golf turnir koji sam vam spominjala, na kojem sam volontirala.
Baš mi je bilo zanimljivo da zakoračim u tu dimenziju koja me privatno nikada nije zanimala. Ali osim samog golfa, koji naravno nisam ovom prilikom igrala, imala sam priliku da se provozam golf kart-om i da gledam kako se ljudi gađaju parama :) Na događaju je bila i aukcija pa je bila fimska scena i kako je skakala cifra tj ulog, masa je postala sve uzbuđenija. Definitivno sam atmosferu povezala sa kockarskom, iako je ova priča bila dobrotvorna :)
I tako je jedan gospodin platio učešće na jednom golf događaju $4,500 a početni "bid" je bio oko $500.
Usput sam se malo edukovala i o tome u čemu se ide na ovakva mesta i jedva iskopala nešto u ormanu u zadnji čas :)
Nadam se da ste mi dobro, gde god da ste.
Čujemo se uskoro!
Nevena
|