Prikaži u pretraživaču

Ne trči pred rudu? 

Mislim da je ovo idealan naslov da završim mesec Februar, koji inače ja završavam trkom, o kojoj sam vam već pisala.

Iako za sportiste ili nekoga u daleko boljoj formi 10 km nije neki izazov, za mene je ova trka toliko toga!

Osim što je prva trka u mom odraslom životu, ona ima i daleko veći značaj iz više razloga. Jedan koji je dobila prošle nedelje je izuzetno poseban, a to je podrška na mojim leđima! Ja na to gledam kao vetar u leđa ali i ponos da nosim one koji su odlučili da me podrže! 

Kako mi majice stižu baš danas, još uvek sam baš uzbuđena da ih dočekam :) Trka je za 3 dana a majice putuju već 5 dana, kao da je Čikago na kraju sveta :) i dok ovo pišem, upravo su stigle! :) Sreća, sreća radooooost :)

Zašto pričam o trci i trčanju pred rudu? 

Osim ove moje trke, ima tu još nekoliko razloga. 

Jedan je taj što je februar mesec u kojem jako malo novogodišnjih odluka preživi. I baš zato mislim da im treba jedan dodatni "push". Neke od njih su dobile nagli zalet i potom se ugasile, što itekako ima veze sa trčanjem pred rudu.

Zapitajte se još jednom, šta je to sve što ste zacrtali za ovu godinu i hajde da onim jakim željama i ciljevima udahnemo novi život. 

Oni koju su tu bili u novembru i decembru videli su da sam i ja podelila svoju listu za ovu godinu, a neki od vas su svoju podelili sa mnom.

Ima i dvadesetak vas koji su sa mnom podelili svoje ambicije vezane za Ameriku, ali, sve je manje onih koji su tu ostali istrajni.

Ja zaista razumem da se život dešava i da svako ima minimum šest segmenta svog života, i baš zato vas pozivam da opet zajedno uključimo akcije u te lepe planove i želje.

Moja želja da istrčim polumaraton ove godine nije splasla, čak je i narasla. Ali, kada sam uvidela da mi zaista teško da postignem adekvatnu fizičku spremu pre nego što udari leto ovde, odlučila sam se da tu trku pomerim za drugu polovinu godine. I mislim da je to najpametnija odluka koju sam mogla da donesem. 

Prvo sam se mučila da odlučim koji će to da bude polumaraton jer ih u mom gradu ima skoro svaki vikend, a nekim vikendima i dva. Onda sam zapravo primetila da su i trke podeljene na period do maja i od oktobra, jer budimo realni, u Hjustonu nakon 7 ujutru niko nije lud da izlazi napolje i bude duže od pola sata- sat, ako ne mora i ako mu to ne donosi hleb na sto. Potom sam se sabrala i shvatila šta sve moram da žrtvujem ako želim da se tako instant pripremim za trku i uvidela da to ne želim toliko jako da bi sve drugo moglo da ispašta. 

Zašto o ovome pišem kada moj blog nema veze sa trkama?

Zato što je ova moja novogodišnja odluka ista kao i svaka druga. 

Potrebno je razmisliti ZAŠTO nešto želiš, KAKO ćeš to da ostvariš, ŠTA ti je potrebno da uradiš da bi se to ostvarilo, NA ŠTA si spreman i na šta NIKAKO nisi, kao i KADA je pravo vreme ili prava prilika za to. 

Ako je u pitanju tvoj dolazak u Ameriku, ili ostvarenje tvog američkog sna, uvek možeš da sebi odgovoriš na ova pitanja i odatle kreneš.

Druga moja želja je odlazak u NYC. I to je trebalo da idemo na Spring Break, ali je to još jedna stvar koju sam pomerila za leto. Biće lepše vreme, imaćemo mi više vremena i možemo duže ostati. Nešto kao win-win situacija, plus će biti i ovde i tamo toplo, pa ću moći konačno da se uverim gde je toplije :) 

Prošli vikend je u srpskoj pravoslavoj crkvi Sv. Sava bio održan drugi festival srpske hrane i mislim da sam pojela najbolje ćevape do sada :) Iako sam odlučila da se potrudim i poslušam preporuke da izbacim meso desetak dana pred trku, pala sam na ćevapima :) Ali, da ste bili tamo, razumeli biste me :)

Tamo sam imala priliku da se upoznam sa jednom Jelenom koja je došla pre 3 nedelje u Hjuston, i onda sam se uverila da je potrebno da budeš malo duže tu da se tako oduševiš ćevapima, kao neki od nas :) 

Šta da očekuješ u Americi je tekst koji je dobio život prošle nedelje, nakon Newsletter-a. Pa ako niste uspeli do sada, možete baciti pogled. Ima tu još par sitnica koje nisam želela da stavim u tekst, nego čuvam za vas :)

Nadam se da ste mi dobro!

Očekujem vaše utiske o tekstu i slobodno mi šaljite odgovore na pitanja, ukoliko ste zapeli na našem projektu o ostvarenju vašeg američkog sna :)

Sve što je potrebno je jedan klik na "reply" i čujemo se!

ps: Na Instragram Story-ju sam pukla jedan selfi u majici pa možete da vidite. Nema šminke, samo čista sreća :)

Nevena

Blog Američki San

United States

facebook instagram email

Ovaj email dobio si jer si se prijavio na blogu Američki san.

Nisi bio ti? Odjavi se ovde.
MailerLite