Zdravo dragi moji!

Dok pijuckam svoju prvu jutarnju kafu, čašu vode sa limunom i domaći sok od maline, razmišljam o tome koliko je neke odluke koje donesemo sa željom da postignemo odrđeni rezultat, tako lako i nekako prirodno prihvatimo i sprovedemo, a na nekima se saplićemo, teturamo, a zacrtani cilj nam se čini dalek, predalek. 🏹

E, pa juče uveče sam to potpuno osvestila na svom primeru. Tačnije na primeru jendostavnog sprovodjenja odluke i onogo drugog (sa saplitanjem).

Naime, danas je dan kada treba da ofarbam svoje sede izrastke, a za to je bilo krajnje vreme i pre neki dan. Ali...morala sam da sačekam još koji dan da bi mi kosa bila prljavija, jer tako bolje prima farbu (barem mi tako moja frizerka kaže). 👵🏻

To me je podsetilo na situaciju od pre 2-3 godine, kada sam kosu prala svako jutro, ne shvatajući zašto to i drugi ne rade. Iako sam je mahnito prala, ona bi se izmastila do uveče i došlo je do toga da je moram prati svako jutro htela-nehtela. 🤦🏻‍♀️

Kada sam osvestila, svoje preterivanje i maltretiranje i sebe i svoje kose, počela sam malo po malo da pravim pauze od dan, a kasnije dva, pa tri dana.

Tako sam došla do toga da za dve godine, svoju kosu perem do dva puta nedeljno. Ona je prestala da bude dehidrirana i lomljiva od neprestanog pranja i sušenja, a ja sam dobila lepu, negovanu kosu i pola sata jutarnjeg bonusa da na miru započnem svoj dan. 🙏

Najvažnije od svega je da sam ovaj proces od oko 2 godine prihvatila sa lakoćom, bez opiranja. Ma nisam osetila da bilo šta menjam u svom životu.

Drugi primer je onaj koji nije tako svetao, a tiče se moje odluke da smanjim svoju telesnu težinu i popravim zdravlje. Dobitna kombinaciju su zdravi obroci i veća fizička aktivnot i još nekoliko pravila koje sam postavila sebi.

Ceo taj proces beležim u svoj Dnevnik zdravih navika u kome pišem šta sam jela, koliko sam vode popila, koliko kafa, koliko sam prepešačila i svašta nešto još. Ima 15 parametara i ne predstavljaju ništa spektakularno niti nešto što već ne znate ili niste mogli da čujete ili pročitate. 💁🏻‍♀️

Kada su prošla prva dva-tri dana nervoze, zavijanja creva i glavobolje, narednih 10 dana je sve išlo po planu. Ali juče, 16-og dana jednostavno sam okrenula telefon fast food-a, poručila kaprićozu i palačinku sa nutelom. 🍕 Pojela sam 2 parčeta pice i palačinku i 8 uveče.

Nakon toga sam se osećala trojako:

  • zbunjeno zašto sam to uradila (mada sam konačno pojela nešto o čemu zapravo razmišljam 15 dana),
  • ubedačeno što sam prekršila pravila koja sam sama postavila,
  • zapitano zbog čega neke odluke sprovodimo glatko, a neke ne.

I naravno da ovo nije smak sveta i da sam jutros ustala voljna da nastavim u tempu zdravog života, ali predamnom je dug put i odgovore još nemam, tako da ovo kafenisanje nema zaključak sa moje strane, već jedno "Samo nastavi" i pitanja za vas:

Kako se vi nosite sa svojim odlukama? 

Šta je za vas bilo lako da sprovedete, a kod kojih odluka ste se teturali i padali?

Kako ste prevazilazili svoje krize i nastavljali dalje?

~~~~~~~~~~~~~

Prethodna dva ponedeljka su bili dani za video kafenisanje, pa delim linkove sa vama:

1. Da li treba biti jeftiniji sa cenama od "konkurencije"

2. Kako pronaći prvog klijenta (moje iskustvo x 3)

Do novog kafenisanja... 💜


Marija Trifunović
Dobra vila vašeg biznisa
www.marija.be
Ovaj email je poslat na  | Odjavi se sa liste | Prosledi email prijatelju
Powered by MailerLite