Zdravo dragi moji! Dok pijuckam svoju prvu jutarnju kafu, čašu vode sa limunom i domaći sok od maline, razmišljam o tome koliko je neke odluke koje donesemo sa željom da postignemo odrđeni rezultat, tako lako i nekako prirodno prihvatimo i sprovedemo, a na nekima se saplićemo, teturamo, a zacrtani cilj nam se čini dalek, predalek. 🏹 E, pa juče uveče sam to potpuno osvestila na svom primeru. Tačnije na primeru jendostavnog sprovodjenja odluke i onogo drugog (sa saplitanjem). Naime, danas je dan kada treba da ofarbam svoje sede izrastke, a za to je bilo krajnje vreme i pre neki dan. Ali...morala sam da sačekam još koji dan da bi mi kosa bila prljavija, jer tako bolje prima farbu (barem mi tako moja frizerka kaže). 👵🏻 To me je podsetilo na situaciju od pre 2-3 godine, kada sam kosu prala svako jutro, ne shvatajući zašto to i drugi ne rade. Iako sam je mahnito prala, ona bi se izmastila do uveče i došlo je do toga da je moram prati svako jutro htela-nehtela. 🤦🏻♀️ Kada sam osvestila, svoje preterivanje i maltretiranje i sebe i svoje kose, počela sam malo po malo da pravim pauze od dan, a kasnije dva, pa tri dana. Tako sam došla do toga da za dve godine, svoju kosu perem do dva puta nedeljno. Ona je prestala da bude dehidrirana i lomljiva od neprestanog pranja i sušenja, a ja sam dobila lepu, negovanu kosu i pola sata jutarnjeg bonusa da na miru započnem svoj dan. 🙏 Najvažnije od svega je da sam ovaj proces od oko 2 godine prihvatila sa lakoćom, bez opiranja. Ma nisam osetila da bilo šta menjam u svom životu. Drugi primer je onaj koji nije tako svetao, a tiče se moje odluke da smanjim svoju telesnu težinu i popravim zdravlje. Dobitna kombinaciju su zdravi obroci i veća fizička aktivnot i još nekoliko pravila koje sam postavila sebi. Ceo taj proces beležim u svoj Dnevnik zdravih navika u kome pišem šta sam jela, koliko sam vode popila, koliko kafa, koliko sam prepešačila i svašta nešto još. Ima 15 parametara i ne predstavljaju ništa spektakularno niti nešto što već ne znate ili niste mogli da čujete ili pročitate. 💁🏻♀️ Kada su prošla prva dva-tri dana nervoze, zavijanja creva i glavobolje, narednih 10 dana je sve išlo po planu. Ali juče, 16-og dana jednostavno sam okrenula telefon fast food-a, poručila kaprićozu i palačinku sa nutelom. 🍕 Pojela sam 2 parčeta pice i palačinku i 8 uveče. Nakon toga sam se osećala trojako:
I naravno da ovo nije smak sveta i da sam jutros ustala voljna da nastavim u tempu zdravog života, ali predamnom je dug put i odgovore još nemam, tako da ovo kafenisanje nema zaključak sa moje strane, već jedno "Samo nastavi" i pitanja za vas: Kako se vi nosite sa svojim odlukama? Šta je za vas bilo lako da sprovedete, a kod kojih odluka ste se teturali i padali? Kako ste prevazilazili svoje krize i nastavljali dalje? ~~~~~~~~~~~~~ Prethodna dva ponedeljka su bili dani za video kafenisanje, pa delim linkove sa vama: 1. Da li treba biti jeftiniji sa cenama od "konkurencije" 2. Kako pronaći prvog klijenta (moje iskustvo x 3) Do novog kafenisanja... 💜 Marija TrifunovićDobra vila vašeg biznisawww.marija.beOvaj email je poslat na | Odjavi se sa liste | Prosledi email prijateljuPowered by MailerLite |