Drage naše Astro sestre,
Jednog sunčanog aprilskog jutra, iznenadno i niotkuda, desio se preokret. Gusenica je stala. Prestala je da se kreće, da jede, da pije, da komunicira sa drugim gusenicama i svojim okuženjem. U njenom telu, na nivou ćelija, nastala je pometnja, koja se najpre ispoljila kao radoznalo komešanje. Šta li se to novo zbiva što rasteruje kolotečinu, pitale su se ćelije. Bile su uzbuđene i pune života. Vreme je prolazilo a radoznalost je zamenila panika. Svima je bilo jasno da je nastupila promena, a dugotrajnu, korenitu, složenu, na sistemskom „sve ispočetka“ nivou promenu – niko ne voli.
Pod najvećim stresom su bile one ćelije koje su izgubile svoje uloge, organizatorke i kontrolorke sistema i protokola, one najrigidnije. Jer ako nema hrane, nema potrebe ni za sistemom varenja. Ako nema kretanja, nema potrebe ni za sistemom mišića. Ako nema komunikacije ni unutra ni spolja, nema potrebe ni za sistemom neurona. To znači smrt. I pošto su tako protumačile promenu najrigidnije ćelije su od panike, stresa i straha vrlo brzo umrle. Druge, one koje su shvatile da sada više niko ne brine o njima, da niko ne upravlja složenim sistemima koji im pruža zaštitu su se samoubile. Treće, one kojima je sve ovo skupa što se oko njih događa bilo previše, pa su se u startu izolovale i povukle od svih da bi makar sebe zaštitile, pale su u depresiju.
U gusenici je vladao haos.
Međutim, izvestan broj kreativnih ćelija prepoznao je jednu veliku Istinu - da je još uvek moguće uspostaviti međusobnu komunikaciju. Iako su neuronske mreže slale more apsurdnih i netačnih informacija, mreža je i dalje funkcionisala. Te ćelije su se prespojile na svoje kanale komunikacije, pronašle odgovarajući rečnik, udružile su se i snagom zajedništva počele da stvaraju novi život. Njihove prve ideje su bile pionirske, smešne, lude, nezamislivo maštovite i na nivou fantazije (jeste, baš bi gusenica mogla da poleti!), ali uzbudljive jer šta ako je to moguće, pitale su se.
Sve ćelije koje su se okupile na tom prvom sastanku rekle su sudbonosno DA svetlijoj budućnosti. Da, gradimo novi sistem. Da, želimo sve ispočetka.
Pune elana su prionule na posao. Početnim idejama je trebalo dosta dorade, pa su se nekoliko puta vraćale na osnovnu zamisao i korigovale svoje akcije. Nije uvek išlo kao podmazano ali nisu odustajale.
Povremeno su razmišljale o aktuelnim dešavanjima u realnom svetu izvan svog malog ušuškanog miljea – o destruktivnosti, o strašnim gubicima i nestanku svega što im je bilo poznato, o različitim izborima njihovih sestrinskih ćelija koje su ili umirale ili su bile mnoogooo loše i kad bi dotle stigle osećale bi se veoma tužno, umorno i demotivisano. Te misli su ih nadrastale, delovalo je da je sve(t) veći od njih i da one povodom toga ništa ne mogu da učine, jer, uostalom, ko su one. Samo malobrojne ćelije ogromnog organizma...
Podelile su svoje brige, strepnje i razočarenja sa ostalim ćelijama. Kad se svaka izrazila, shvatile su da se sve osećaju isto. Odlučile su da se ograde od svega što im je oduzimalo energiju i stave sav fokus na kreativnost. Dan bi započele tek kad bi pronašle sopstvenu tačku mira u centru uragana tela gusenice. U miru su se bolje, efikasnije, lakše čule i videle. Iako su dolazile iz različitih sistema organa, te po prirodi bile sasvim drugačije i jedne drugima veoma neobične, prepoznale su svoju komplementarnost i počele da se spajaju na neverovatne, neponovljive načine! Bile su opčinjene lepotom kreacije.
Jednog sunčanog aprilskog jutra, iznenadno i niotkuda, rodio se leptir.
Sisters,
Pred nama je jedan sunčani aprilski dan, 16.04. kada će se odigrati Pun Mesec u Vagi, i otvoriti temu uzdizanja odnosa. Imaćemo priliku da se prepoznamo kao ćelije različitih organa čovečanstva u pretposlednjoj fazi, onoj u kojoj ćelije vizionari i kreativci uveliko stvaraju bolju budućnost. Polako će postajati sve očiglednija. Ali još uvek nije.
I zato...
...ako se budemo bavile onima prekoputa, podelama, raspravama čija je istina istinitija, tuđim vrednostima i viđenjima realnosti, rastužićemo se, umorićemo se i demotivisati za stvaranje novog sveta.
Ali ako budemo stavile fokus na odnos a ne na ljude, i to iz pozicije ljubavi... olala... kakva bi sinergija mogla da se napravi i koliko bi novih prelepih leptira raširilo svoja krila!
Upravo tome – fokusu na najvažniji odnos od svih odnosa i sinergiji u prepoznavanju različitosti ali i komplementarnosti – posvećen je april u Belom šatoru. Još uvek su vrata naše zajednice zatvorena za nove članice ali se polako pripremamo da ih otvorimo.
Bilo bi divno da nam se pridružiš u novom šestomesečnom ciklusu. Za sada možeš da klikneš na crveno dugme i da se upišeš na listu čekanja, pa ćemo te obavestiti kad upis počne.
S ljubavlju i za ljubav,
Mina i Tea
P.S. Metaforu ćelija gusenice na osnovu koje smo napisale čitavu priču smo preuzele iz knjige Brusa Liptona „Efekat večne zaljubljenosti“, koju vam od srca preporučujemo.
|