Zdravo dragi moji!
Ovih dana mi se dešava da na društvenim mrežama ljudi koje pratim, a pri tome i vrlo cenim, baš od njih pročitam, pogledam i odslušam objave koje mi "čitaju misli".
Ne znam da li je to koincidencija, ali se nekada zapitam
da li je moguće da su nam iskustva i zapažanja toliko slična?
I da li je ljudsko ponašanje toliko "preslikano"?
Često predvidivo, a nekada zadivljujuće koliko se pojedine matrice ponavljaju kod tolikog broja ljudi.
Što se tiče razmišljanja na iste teme u isto vreme, moj kolega D. to objašnjava rečenicom:
"Na istoj smo frekvenciji".
A što se tiče susretanja sa identičnim ponašanjem ljudi, koje se, btw baš teško ili ni malo ne menja, dobro oslikava primer komentarisanja na društvenim mrežama.
Za one malo starije, koji se sećaju foruma, "prastarih" platformi koje su pripadale internet eri pre društvenih mreža, bile su mesto besomučnih rasprava koje su delimično davale koristi njenim članovima, ali su u većoj meri zadavale muku forum moderatorima.
To su bila mesta gde ste mogli da saznate šta vas zanima na razne teme (jer internet pretraživači nisu baš bili kao danas).
Gde ste mogli da pitate ono što vas interesuje i da "naiđete" na neke fenomenalne ljude koji će vam pomoći.
Ali ... morali ste da odmerite svaku svoju reč, da dobro promislite pre nego što nešto napišete i da se ponašate po pravilima zajednice, inače su sledila brisanja objava ili uklanjanja sa foruma.
A brisanje objave sam i sama doživela početkom 2000-tih kada sam jednom na forumu Elite Security - koji se bavio, a možda se i danas bavi tehničkim i programerskim pitanjima postavila pitanje vezano za Tehnički fakultet u Novom Sadu. tražila sam mišljenje od članova foruma vezano za kvalitet studija informatike i srodih smerova na tom faksu.
Ali ... objava mi je bila obrisana, uz poruku da to nije studentski forum i da ne smem da iskucam ni jednu reč koristeći Caps Lock... Islustracije radi, toliko su pravila bila stroga.
Vremenom su i na forumima pravila "popuštala", pa se napravio prostor za takoreći sve i svakoga, a zbog kojih su oni poput mene malo po malo odustajali od traženja pomoći na njima, a danas se odlučuju da ne čitaju komentare ispod svojih objava (mada ih ja jošuvek čitam).
Bilo kako bilo, na netu ili uživo, ljudi se ponašaju na vrlo sličan, gotovo isti način. Koliko god se trudili da nešto objasnite, svako će to protumačiti kako želi i uradiće onako kako želi.
Nedavno sam to iskusila sa istom osobom i putem DM poruka, i putem telefona i uživo oči u oči. Konkretna osoba sa kojom sam komunicirala, ni u jednom slučaju nije me razumela ili, mnogo izvesnije, to nije htela. Sačekala bi da kažem šta imam, a onda ignorisala to i nastavila po svom kao da ja ništa nisam pre toga rekla.
Pretpostavljate da tu od kvalitetne komunikacije, dogovora i saradnje nije bilo ništa, jer "pričati sa zidom" je uzaludan posao, zar ne?
Ne postoji jedinstveni recept kako se nositi sa svim ovim.
Ili ga možda ima, a ja za njega ne znam.
Postavljanje jasnih pravila šta i kako radite kao i postavljanje granica su verujem jedno od rešenja i u ovakvim situacijama se to pokaže kao pojas za spasavanje od bespotrebnih objašnjavanja. Barem za mene.
Kakva su vaša iskustva na ovu temu?
Koji vi pojas za spasavanje koristite?
|