Ovo naše druženje neće bići propraćeno osmehom, lepršavim rečima i nadahnućima. Nepotrebno je da vam pominjem zašto, kao ni to što je prethodne sedmice naše kafenisanje izostalo.
U meni vrlo potresne i traumatične situacije izazivaju muk koji baš ume da potraje, pa stoga neću biti rečita ni ovog puta iako sam želela da vam se na ovaj način javim i da vas snažno zagrlim.
Ne znam kako vi provodite ove dane - sada već više od nedelju dana neizrecive konfuzije emocija, informacija, reakcija...
Ja sam posle dugo vremena počela sa vežbanjem u teretani sa svojim trenerom sa kojim nisam radila skoro 7-8 godina i ta intenzivna fizička aktivnost od 8 ujutru mi pomaže da se fokusiram na odbrojavanje serija vežbi i pravilan rad istih.
Biljke su tu kao moj večiti saveznik, pa neumorno sređujem svoju terasu i sadim i presađujem ne bi li mi bila lepa dok sedim na njoj.
Sređivanje papirologije mi takođe pomaže da se fokusiram na nešto korisno, kao i sređivanje ormana. Uređen prostor oko nas pomaže da se osećamo posloženije barem u nekoj meri.
A onda se sve seli van četiri zida - na protest, bilo on tih ili bučan, jer u zajedništu smo jači i manje usamljeni.
~~~~~
|