Blog Američki San

www.americkisan.com

Srdačan pozdrav, dragi/draga :)

Pre par dana smo se vratili u Ameriku i sada više nemam zašto da se ne javim. Ali definitivno imam zašto da se javim :)

Kao prvo želim da se još jednom zahvalim na tome što ste mi dali svoju adresu kako bismo se ovim putem družili. 

Želim da znate da sam tu za sva vaša pitanja, sugestije i predloge. 

I da sa vama podelim pitanje moje drugarice na koje još nemam provereni odgovor- Može li se u Vegasu ekspresno razvesti kao i oženiti? :) Ako neko zna odgovor, neka mi javi. Verujem da nije mnogo ljudi o tome razmišljalo. 

Baš su se naši prijatelji ovog meseca tamo venčali, iako su već dugo u braku :) Verujem da se ni oni nisu raspitivali o razvodu. 

Inače, iako sam u Srbiju išla da odmorim, moj plan je bio da se odmor sastoji od aktivnog pisanja tekstova za Blog. Međutim to se nije dogodilo i neverovatne stvari su mi stale na put. 

Dok sam pisala tekst Ultimativni vodič kroz šoping, uvidela sam da pola linkova ne mogu da otvorim iz Srbije jer nisu dostupni tamo. Međutim, kako sam nastavila sa pisanjem, odjedanput se dogodio manji vatromet na banderi ispred mog prozora i nestalo je struje u celom kvartu. Tri naredna sata sam provela čekajući interventno vozilo da ukloni kvar. 

U mom narednom pokušaju, nestao je internet i nije ga bilo nekoliko dana ili je radio brzinom dial up-a, što mu dođe na isto.

Potom je usledilo pakovanje i evo javljam se napokon nakon što je prošao jet lag :)

Nisam sujeverna. Mislim da nisam sujeverna. Napisaću taj tekst. Ali neće biti sledeći. Da li da ga preskočim skroz? 

Baš bih volela da čujem vaše mišljenje? Predlog za sledeći tekst? Ima li nešto bitnije od šopinga? :)

Ako se sećate, u jednom newsletteru sam pominjala kako je to bilo kada smo naprasno morali da napustimo Ameriku. I napomenula sam kako mi je drugarica rekla da ne brinem i da će ona sve da sredi u stanu, izbaci hranu iz frižidera i slično. Jesam li napomenula tada da je ona Amerikanka? Zašto je to važno, možda se pitate?

Ovako ću reći: ona nije izbacila hranu niti je brinula o stanu te predviđene 4 nedelje (od zapravo 4 meseca koliko smo ostali). Ona mi nije javila ni da su nam ostavili pismo da će da nam isključe struju. Kao ni da su nam isključili struju. Tako da smo dobili magareću uslugu. 

Ispostavilo se da je zbog duga od $28 naš stan postao haos. A da je hrana u frižideru dobro istrulila. Baš je bilo jezivo. 

Međutim, kako to obično biva, i u toj situaciji se javio heroj koji nas je spasao. Odnosno heroina. I rešila je situaciju. 

Zašto se to sve desilo?

Zato što sam ja bila naivna i verovala da će neko da brine o stvarima koje sam ostavila. Zato što sam polazila od sebe a ne od osobe kojoj sve ostvaljam. 

Dodatna okolnost je bila ta što smo mi u svom haosu neizvesnosti i iščekivanja totalno zaboravili da platimo taj glupi račun. A drugarica nas nije podsetila. Jasno da smo mi krivi. Ali je ona ušla u stan bez struje i opet me nije obavestila da struje nema.

Inače, u stanu kojem smo živeli pre tog, i kada smo ugasili struju zbog selidbe, bilo je struje. Dakle, drugačije funkcionišu stanovi odnosno apartmenski kompleksi. Ne možeš sve ni da zamisliš ni da pretpostaviš.

To je bio još jedan momenat kada sam shvatila koliko mogu da budem neshvaćena od strane Amerikanaca. Ili koliko ja ne shvatam njih? 

Jer zašto bi ona znala da ja nešto ne znam? 

I najvažnija stvar koju sam ovde naučila je:

PITAJ. SVE ŠTO TI NIJE JASNO. UVEK. 

To naravno nije lako uvek primeniti, naročito ako ti nivo jezika nije obećavajući. Ali, kad god jeste, pitaj!

Uglavnom, ovo sve je trebalo da bude još jedna lekcija o Amerikancima- jer tu drugaricu apsolutno nije potreslo što meni stan miriše kao da je neko umro u njemu, a zapravo i jeste- sva hrana i ono što se tu nakupilo. 

Međutim, dobra vila, koja je tu uskočila je baš sa naših prostora i ona je sve to rešila. Za to ću joj jednog dana spomenik podići :) 

U međuvremenu, odlučila sam da se posvetim vama duplo više nego do sada :)

U narednom periodu vam pišem svake dve nedelje, odnosno svake druge srede. Izabrala sam sredu kao Hump Day, koji se u Americi često pominje :)

Isto tako ću nove tekstove objavljivati svakog drugog petka, da imate čitav vikend da ih isčitavate, delite i komentarišete :)

Umalo da zaboravim da podelim jednu lepu stvar. Mi smo u Srbiji radili nove vize jer nam je ona u pasošu istekla. Inače nam je status legalan do avgusta 2020. i da nismo izlazili iz zemlje, ne bismo morali do tada da je radimo. Pripremali smo se tako što smo opet čitali moj tekst i lepo sve ispratili. Ipak, kada smo hteli da zakažemo intervju, ponudila nam se opcija da lepo svu dokumentaciju pošaljemo poštom (DHL) i za 5 dana dobili smo nazad naše pasoše sa novim vizama. Kakva ušteda vremena i novca :) Jedina mana svemu je što nemam nove detalje o koracima. Ali se nadam da će neko da ih podeli sa mnom :) Neko svež, ko ide prvi put :)

Jedinu informaciju koju sam mogla da apdejtujem je da prilikom fotografisanja za vizu, treba izbegavati belu majicu zbog pozadine u foto studiju. Inače smo i suprug i ja to naučili na teži način- baš smo došli u belim majicama :) 

Čujemo se uskoro!

Happy Hump Day!

Nevena

Facebook Instagram

Najčitanije sa Bloga:

Kako da dođeš u Ameriku?

Verujem da svako poznaje osobu koja je u Americi ili nekoga ko želi da dođe. Razlozi za to mogu biti razni, ali najčešći su želja za boljim životom i boljim mogućnostima.

Kako je Amerika kopnom okružena sa samo dve zemlje, lakše joj je da postavi visoke standarde za ulazak u zemlju. Dugi niz godina se ljudi snalaze da dođu na razne načine, ali najviše je suseda koji su u tome uspeli. Neki su se naknadno snašli za papire, a drugi nisu.

Moj ti je savet da uradiš sve da tvoj status ovde bude legalan.

Nastavi sa čitanjem...

Jelenina Zelena lutrija

U tekstu Kako da dođeš u Ameriku, pominjala sam Zelenu kartu kao najbolji legalni status koji možeš da dobiješ u Americi, a nakon nje i državljanstvo. U iskustvu pod nazivom Zelena avantura tročlane porodiceimaš priliku da vidiš kako je dobijanje Zelene karte izgledalo pre 5 godina. Sam proces traje relativno dugo, što će biti jasno i iz ovog teksta. 

Svoje iskustvo dobitka Zelene lutrije deli sa tobom diplomirana ekonomista Jelena Leković, koja svoj Američki San gradi u Čikagu. Ona je tri godine u Ameriku dolazila preko programa Work and Travel i u međuvremenu je izvučena na lutriji.

Nastavi sa čitanjem...

Koraci do američke vize

Da bi došao do američke vize dobro moraš da se informišeš o svojim mogućnostima za dobijanje iste. Sa koferom punim informacijama i ispunjenim mogućnostima, čekaju te sledeći koraci:

  1. Prepoznaj vizu za koju apliciraš– u tome ti može pomoći tekst Kako da dođeš u Ameriku?
  2. Prikupi neophodna dokumenta za tu vizu, potvrde o fakultetu, redovnom zaposlenju, dokumenta o imovini, papire o poslu ili studiranju koji te čekaju
  3. Napravi fotku u foto studiju, imaj je i u digitalnoj formi (ne sme da je starija od šest meseci). Obuci majicu odnosno košulju u boji, kako bi imao kontrast u odnosu na pozadinu. To je informacija iz foto sudija, na osnovu njihovog iskustva jer kažu da su se ljudi vraćali po nove fotke.
  4. Popuni formular DS- 160 (https://ceac.state.gov/genniv/ ) na engleskom jeziku. 

Nastavi sa čitanjem...

Blog Američki San

United States

SHARE FORWARD
MailerLite