Iako je podne kada vam ovo pišem, ja sam u spavaćici u kojoj se udobno osećam iako kada radim volim da obučem nešto što će biti prilagođeno kućnoj kancelariji i radnoj atmosferi, a opet dovoljno opušteno da ne glumatam da radim u osiguravajućoj kući kao što sam nekada i da moram da poštujem dres kod takve kompanije.
Naime, moj spavaćica-radni dan je nastupio nakon nenaspavane noći koja je nastupila posle ispijanja mleka koje je počelo da se kvari. Zapravo, pred spavanje sam na eks popila hladnu času mleka (to mi povremeno baš prija) kome je istekao rok, a moj želudac se logično pobunio.
Sve u svemo dobro sam, osim što ću dan provesti na suvim krekerima i pretežno čaju, ne bi li ga "odobrovoljila" i "zamolila za oproštaj" zbog moje nesmotrenosti. ;)
I pored toga meni je iskreno rečeno dosadilo ovo hladno vreme i uglavnom sivo nebo, pa sam odlučila da pišem neke vedrije blog postove koje ćete imati prilike da čitate kao i da snimam podcast epizode sa vedrijim temama koje će biti objavljene u aprilu.
Biće u narednom periodu raznovrsnog sadržaja, ali iskreno, uželela sam se proleća (mog omiljenog godišnjeg doba), osećam da izlazim(-mo) iz jedne zatvorene faze i otvaram(-mo) se ka novim prilikama, jer to sve spada u životne cikluse i procese koji nas vode čak i kada ih nismo u potpunosti svesni.
Vrlo sam svesna političko-ekonomsko-ratno-kriznog-izbornog stanja, ali i pored toga želim da vas nadahnem da ovo proleće dočekate raširenih ruku, da se ne bojite već da sa zdravim oprezom, ali smelo koračate i gradite u svom mikrokosmosu lepe i dobre stvari, jer svaki mikrokosmos je deo jedne veće celine i neminovno na njega utiče.
"Neka svako uradi ono što je do njega",
reče neko pametan, a ja ga ovde citiram.
|