Drage naše Astro Sestre,
Ponekad se desi da sve što radite odjednom izgubi smisao. Niti ima više vizije, niti poente, niti vas usrećuje, niti vas oživljava… niti smrdi nit miriše što bi se reklo u našem narodu.
Ima li vas ovde koje ste nekad doživele ovako nešto?
A ima li od vas onih koje sve češće i češće upadate u ovakva stanja?
Nas dve, obe, svaka na svoj način, imamo u svom iskustvu ovakve trenutke, koji su ranije znali da traju i danima i nedeljama. I zato sa sigurnošću možemo da kažemo da nema ništa strašnije od besmisla.
O da… strah i besmisao se tako moćno podržavaju.
Strah neminovno vodi u besmisao, a gubitak smisla nikada ne bi postojao bez straha.
Zašto vam baš sada o ovome pišemo?
U subotu nas u jutarnjim časovima (u 8h42 po beogradskom vremenu) čeka pomračenje Sunca u znaku smisla - Strelcu.
Zamislite Strelca koji odjednom ništa ne vidi pred očima, pomračio mu se vid, a on drži svoju strelu spreman da je odapne, samo… o ne! Ne vidi metu! Nema više vizije, nema više jasnoće pogleda ka cilju, nema više ni cilja.
Besciljnost. Prava definicija besmisla.
Pa ipak, ako ste nekada imale priliku da gledate ili slušate neke poznate strelčeve, ne astrološki, već one ljude koji se profesionalno bave streličarstvom ili… ako ste u filmovima gledale drevne ratnike koji uvežbavaju ovu veštinu, verovatno ste čule da se meta uopšte ne gleda očima.
Svako može da vidi metu očima i da pogodi cilj. Ali samo najbolji žmure, i gledaju - srcem.
Nije ova eklipsa baš sada slučajno došla na red. O ne!
Sve se u Univerzumu namešta kao najsavršeniji univerzalni časovnik… i Neptun je krenuo direktno… i aktivacija Lunarne eklipse na stepenu Algola se desila pre 2 nedelje… i Venera je ušla u Jarca spremna na zagrljaj sa Plutonom i retro pohod na unutrašnje zapise… i Jupiter se sprema da zaroni u Ribe.
Sve se povezuje i nadovezuje kako bismo mi, Zemljani, oni koji imaju sposobnost da svojom svešću kroz srce - učine veliko buđenje.
Ali ne možemo to da uradimo ako se i dalje grčevito držimo starih ciljeva. Nema šanse da progledamo srcem ako nas motivišu stare, nasleđene ambicije.
Neophodno je da zaboravimo i otpustimo stare, pradavne mete. Besmisao je neophodan.
Međutim, da li je moguće biti u besmislu, a istovremeno ne biti u strahu?
Šta ako nema smisla? Šta ako nema neke veće zamisli, cilja i postignuća u koje ste jednom poverovale?
Šta ako dozvolite sebi da potpuno promenite svoje duboke paradigme smisla?
Ušle smo već u vreme kada se svi stari sistemi raspadaju. Solarna eklipsa koja nam sledi će razdrmati i ove temelje, ali mi želimo da vam kažemo da se radujete zbog toga!
Radujte se kao malo radoznalo dete, jer u stvari time dobijate prazan list papira i mogućnost da birate SRCEM.
Ovaj deo vam sada piše Tea, i pisaću vam direktno jer mi je pre svega čudno da o sebi pišem u trećem licu. Ja sam, naime, nekada bila zavisnica od smisla. Lečena smisloholičarka. Imam jakog Strelca u natalnoj karti i za mene je najveći mogući užas života bio kada nešto izgubi smisao. A često sam upadala u te ponore besmisla, koji su pojačavali strahove i bacali me u očaj. Sve je to bilo jako dramatično.
Jer znate… ja nikako nisam htela da se odreknem svog smisla. Taj smisao mi je davao gorivo i motivaciju da prevazilazim sopstvene limite, da budem jako gruba i neljubavna prema sebi. I tako sam sebe samu silovala sve dok u jednoj meditaciji nisam prepoznala da taj moj smisao uopšte nije moj. Preuzela sam tuđe ciljeve samo zato što sam se divila i veličala te druge ljude. Pljas, kao da me je neko ošamario u toj meditaciji, i nakon toga ništa više nije bilo isto. Preležala sam neko vreme nakon toga u krevetu. Jer nije bilo više smisla ni da ustajem, ni da se krećem, ni da bilo šta radim. Neko bi rekao prava depresija. Ali… ja sam sebe u tom krevetu grlila kao malo dete. Tešila sam se i govorila sebi da se sve dešava za moje najveće dobro. Pa sam onda polako počela da sebi izjavljujem ljubav. Nežno i sasvim polako, tako da mogu to da osetim, a ne samo da govorim da bih rekla.
Polako sam počela da se opuštam i tek tada sam shvatila koliko sam bila u grču zbog tog starog smisla. Zatim sam počela da se duboko odmaram, jer taj umor koji se godinama akumulirao je počeo da izlazi na površinu… i da se otpušta. Završavao se moj Saturnov povratak, i zahvaljujući astrologiji znala sam da je vreme da napravim nove temelje.
I da u samom temelju zapišem novi smisao.
Neću sada detaljno pričati kako je do toga došlo, tu priču vam čuvam za radionice i rituale u Belom Šatoru, ali znajte da je sve započeto onog momenta kada sam odlučila da se spustim u srce i da osetim smisao - pa čak iako u prvim trenucima nisam znala da ga opišem, vidim ili imenujem.
Kada damo srcu da nam pokaže put uvek smo vođene Silom Ljubavi.
Silom koja ne umara, već oživljava. Silom koja ne grči, već opušta. Silom koja ne dozvoljava strah, niti goniče, niti uslovljavanja.
Od tada ja više ne znam šta je besmisao u mom životu. Sve ima smisla, i samim tim sve je vođeno ljubavlju. Čak i svi ovi događaji koji nas prevrću naopačke, i izmeštaju naše živote kao da smo na rolerkosteru.
Sve ima smisla. Ali tek kada je smisao pokrenut Silom Ljubavi on radi za nas.
Otvorite svoja srca za sebe još više, i još ljubavnije ovih dana. A u subotu ujutro, uradite Dah Srca, zagrlite sebe i dozvolite da se raspadne sve ono što vam više ne služi, pozivajući svoje srce da bude glavni navigator za smisao.
Iskoristite ovo vreme i pokrenite Silu Ljubavi u sebi.
Jer na kraju … Ljubav je smisao nad svim smislima.
S ljubavlju i za Ljubav,
Mina i Tea
P.S. U Kosmo Vodiču za decembar ćete pronaći vođenu video vežbu iz energetske psihologije kojom aktivirate još više Silu Ljubavi u sebi. Takođe, snimile smo vam i transformacionu tehniku “SU” koju naše sisterke iz Belog Šatora obožavaju, jer za čas može da pročisti sve viškove i teške energije koje nam više ne trebaju.
Na crvenom dogmetu ćete pronaći put do svog Kosmo Vodiča. Dostupan je do kraja nedelje.
|