Ovog četvrtka vas ne dočekujem sa jutarnjom kafom, jer zapravo ove redove vam pišem dan ranije, tačnije noć ranije, u sitne sate, sa već osetnim bolom u leđima od predugog sedenja.
Ima tih dana koji me prikuju za stolicu od ranog jutra i u kojima ama baš nikako ne uspem da se prošetam i ispravim kičmu pogotovo ne u pokretu kako mi inača najviše odgovara.
Jednostavno, "upadnem u mašinu" kao hrčak u točak i dok pucnem prstima kroz prozor se već vidi mrak koji u delu sveta u kome sam, u ovo doba godine pada ranije, jer sezona je jesen/zima, a pomeranje sata je još uvek na snazi.
Dok sumiram utiske od današnjeg dana, želim i sebe i vas da podsetim da predahnemo... da dišemo .... da šetamo .... da uživamo u stvarima koje volimo i koje nas oplemenjuju.
Koje nisu vezane samo za čuvenu frazu (koji mnogi ljudi doslovno žive) kuća-posao-posao-kuća.
I dok ovo sada čitate, ja vam mašem iz Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu, uživajući i gledajući sve ono što mi se nalazi pred očima, a nalazi se Na staklenom putu, kako se inače zove ova izložba.
Zato i vas pozivam da nađete malo vremena za sebe, da ispravite leđa, da udahnete duboko i oplemenite svoj dan nečim lepim. :)
|