Svi koji pišete za web, pišete knjige ili kreirate sadržaj za lične ili profesionalne potrebe znate da je proces pisanja samo jedna od faza do momenta kada to štivo dođe na svetlost dana i ekrana ili stranicu knjige.
Tom procesu prethodi istraživanje, iščitavanje, preslušavanja, gledanje, proveravanje podataka, sagledavanje iz više uglova, beleženje teza, fraza, zanimljivih misli, uvida i mozganje, mozganje, mozganje u mom slučaju praćeno gledanjem u zid sa slikama naslikanim tehnikom ulje na platnu.
Sve to čini gotovo 70% vremena koje treba uložiti u to da se napiše nekada jedna dobra rečenica, a nekada cela knjiga.
A zašto o ovome pišem?
Ovih dana promatram šta se dešava u ovoj Metavers eri i sagledavam u želji da razumem u kom smeru se kreće tehnologija koja je meni, nešto mlađima od mene i starijima od mene manje-više ili potpuna misterija, a generaciji poput mog 2,5 mesečnog sestrića potpuno nešto sa čim se rađaju i čini im svakodnevicu sasvim uobičajenom, jer za drugo što je bilo pre toga ni ne znaju.
Pišem sve u sadašnjem vremenu, jer je ta tehnlogija uveliko u primeni i sve više se razvija i širi, a nije namenjena samo gikovima.
U svakom slučaju, razvoj tehnologije nije nužno ni dobar ni loš (trenutno mi je najinteresantniji koncept TikToka), ali se pitam dva pitanja na koja mi možete odgovoriti ukoliko imate neko mišnjenje koje biste želeli da podelite sa mnom:
- kako ćemo se mi iz analogne ere, a priučeni na digitalnu razumeti sa novom native metavers generacijom, jer jedni drugima trebamo i važno je da znamo kako da komuniciramo i sarađujemo?
- koliko će kreatorima sadržaja bilo koje forme biti potrebno vremena da kreiraju sav taj sadržaj koji će biti dovoljno zanimljiv, zabavan, kvalitetan (ali ne samo u tehnološkom smislu), a opet tako brz, prolazan i da ne bude površan, ako znamo da bez obzira na sva dostignuća vreme je ograničen resurs, a kvantitet ne rađa nužno i kvalitet?
Unapred hvala na odgovorima :)
|