Ako ste se možda zbunili kada ste ugledali ovaj newsletter u sandučiću to je potpuno opravdano. Ne, nije danas četvrtak (kada inače kafenišemo ovde ), već je petak, za neke poslednji radni dan, za neke sasvim "običan" dan, a za neke neponovljiv dan.
Verovanja sam da je svima nama ovaj koji sam poslenji navela, jer se ni jadan dan zapravo neće ponoviti.
Doživimo ga samo jednom i to je to. Čak nemamo ni prošlost, ni juče, ni nekada, već samo naš doživljaj toga što je bilo.
Sve oko nas, pa i mi sami smo u neprestanom toku. Kao reka u koju nikada ne možemo da umočimo ruku dva puta, jer je svaku put to neka druga reka. Ona "stara" je otekla dalje nizvodno, a već u sledećem trenutku je do nas došla neka nova rečna voda.
A tako je i sa počecima.
Juče sam na svom instagram profilu bila inspirisana baš u tom stilu da nešto napišem, a to nešto je meni fantastično otkriće.
Zapravo, kada god pomislimo da živimo u danu mrmota, da je sve stalno isto i da smo uvek na nekom početku, zapravo nije tako.
Mi nikada ne počinjemo ispočetka već odande gde smo stali sa mogućnošću da napravimo manje grešaka.
Kako je to fenomenalno, zar ne?
I ako ste možda u ovom danu koji nije četvrtak, već petak, jedan, jedini i neponovljivi, zastali na krako (ili malo duže), samo nastavite kada za to budete spremni, jer svaki put je dobar put, ako je dobar za vas. Ohrabrujuće je i kada znate da nema vraćanja na početke već svoj put samo nastavljate sa pređašnjim isustvom koje nas je naučilo da pravite manje grešaka. :)
|