Zdravo dragi moji!

Ovo jutro, na samom početku nedelje je jedno od onih koje posle jutarnje rutine i pritisnutog Play za odmotavanje filma u glavi gde sam bila, šta sam radila i šta sad, mogu izraziti jednim pitanjem: "Uh, pa šta to bi?"

Kao i temperaturne razlike i "šetanje" od jeseni do proleća u samo 7 dana, takva je bila i moja nedelja. Puno oscilacija, naleta nekog dobrog, toplog talasa, ali i hladnog talasa koji me je umotavao u ćebe i činio bezvoljnom.

Kada bi nastupio topli talas, svoje dnevne zadatke obavljala sam lepršavo, planirano za taj dan, ali i više od toga, tj. unapred. To mi predstavlja posebno zadovoljstvo kada uspem da koraknem malo ispred sebe i stvorim prostor i vreme za nešto novo.

Taj topli talas doneo mi je rešenje kako da moj večito "zbunjeni" telefon prihvati opciju za brisanje nepotrebne memorije i oslobodi mi prostor da snimam nova videa.

Da, taj topli talas me je u 5 minuta zapljusnuo čak dva puta sa dve nove ideje za videa i u mojoj glavi napravio komplatnu sliku kako bi trebala da izgledaju i šta njima treba da poručim gledaocima.

Isti taj talas me je pokrenuo da za vikend za relativno kratko vreme očistim detaljno kuću, opeglam brdo veša i dočekam goste sređena kao da sam ceo dan samo lakirala nokte. Čudo je taj topli talas, zar ne?

Ali kao što sam spomenula, u protekloj sedmici pojavljivao se i hladni talas koji me je terao pod ćebe i u besomučno pregledavanje videa drugih autora. Neki od vas će pomisliti da u tome nema ništa loše, da i sama ja snimam videa koja želim da neko odgleda i iz njih nešto nauči, dobije podstrek, temu za razmišljanje, novu ideju...

Ali šta kad pregedavanje videa postane mesto gde se sakrivamo. Kada neka od njih gledamo po više puta samo da bi "ubili vreme" ili odložili nešto što treba da uradimo pravdajući se da je vrlo važno slušati šta neki pametni ljudi imaju da kažu i da je to jedan od načina da budemo informisani, da naučimo nešto novo ili na poznato gledamo iz nekog drugačijeg ugla.

Da, skroz na skroz se slažem sa tim.

Pogledala sam video Brene Brown na Netflix-u koji me je je "oduvao", jer Brene je Brene. 

Fantastični dr. Wayne Dyer je nespresušan izvor moje inspiracije i riznica vanredne genijalnosti.

Gregg Braden i njegova prirodnost i jednostavnost u objašnjavanju meni ne tako laganih tema iz biologije čoveka u molekula DNK.

I još ovaj i još onaj video i tako sam shvatila da sam "izgubila" sate i sate, koje sam mogla iskoristiti na bolji način, a ne da danas Taskove iz prethodne nedelje u mojoj Asani prebacujem za ovu nedelju, a objektivno nije baš moralo tako. Još veća činjenica je da mi to nije prvi put i da se bojim da neće biti i poslednji.

I sada se pitam da li treba da budem ljuta na sebe ili da tu ljutnju preobrazim u neku emociju ili osećaj koji će ovu nedelju učiniti mojim uspešnim popravnim (u sred maja). I kako to da uradim?

Odgovor sam dobila od jedne 2,5-godišnje devojčice, ćerke drugara moga muža. Dok su telefonom njih dvojica pričali o poslu na kraju razgovora su razmenili po koju na temu, kako si inače, šta ima kod tebe i slično tome.

Priča mi muž:"Drugar je pomenuo da se skoro razveo, da je iznajmio stan u kome sada sređuje posebnu sobicu za svoju čerkicu kada vikendom dođe kod njega. Da za nju ima velike planove, da je mnogo slatka i dobra devojčica.

Ali da on mnogo radi tokom nedelje, ima visoku i odgovornu poziciju u firmi i kada dođe vikend i preuzme je od majke, krene da surfuje po netu tražeći odgovore na neka pitanja iz roditeljstava, traži najlepši nameštaj za svoju princezu, igraonicu koja nudi najkvalitetnji sadržaj za proslavu rođendana, letnju destinaciju gde će je voditi, a da je pogodna za roditelja sa detetom.

A moja malena pored mene mi nešto priča, donosi igračke i pokušava da mi privuče pažnju. I tako iz vikenda u vikend, ali ja se jednostavno ne snalazim, već buljim u taj ekran i tražim odgovore.

I zamisli, danas je prvi put prišla stolu, izvukla miša od laptopa ispod moje šake i povela me među svoje igračke. Tada sam shvatio da surfovanju nema kraja, a vreme ne mogu da vratim. A ona, to je uradila BEZ LJUTNJE, tako LAKO kao da to radi svaki dan, a meni je zapravo dala lekciju i smernicu."

I meni...pomislila sam. Jednostavno, šta je bilo bilo je, ljutiti se na sebe ili druge nema nikakvog smisla, ali sa lakoćom napraviti još jedan pokušaj, napraviti sledeči korak i nastaviti dalje bez tereta na leđima i puno razmišljanja, jeste odlična lekcija ove male devojčice i put za dalje u novu radnu nedelju.

Do novog kafenisanja...

Za sve koji ste propustili da pogledate moj najnoviji video, link ka njemu je OVDE.


Marija Trifunović
Dobra vila vašeg biznisa
Ovaj email je poslat na  | Odjavi se sa liste | Prosledi email prijatelju
Powered by MailerLite