Ovo je nesletter koji sam vremenski najduže u životu pisala, jer sam ga započela uz jutarnju kafu u četvrtak, a dovršavam ga sada, danas, uz jutarnju kafu u petak. Od tropkog dana i visokih jutarnjih temperatura do današnjeg jutra u Beogradu u kome počinje kiša koja se uveliko sprema da mi namokri veš na štenderu na terasi rasteglo se ovo moje pisanje vama kao dugi letnji dan.
Kako mi je gotovo nemoguće da prepričam jučerašnji dan, a i one prethodne koje sam provela tipkajući po svom laptopu pre podne, a posle podne krečeći valjkom zidove, sabiram misli ovog jutra u kome me čekaju zadačići sa kojima sam odocnila.
Iz tog razloga, biće ovo radni dan koji će se nastaviti na radni vikend, ali "Marim ja" što bi rekao dragi Balašević. Red pisanja, red krečenja, red ćaskanja sa dragim prijateljima koji su sinoć kod nas svratili na limunadu, red kiše, red sunca, jer sve je to život, zar ne?
Grlim vas puno, odoh da pokupim veš da ne bih morala ponovo da ga perem u veš mašini, a mi se slušamo u novoj podcast epizodi narednog ponedeljka, a čitamo u newsletter-u narednog četvrtka. :)
|