Drage naše Astro sestre,
Zamislite sada jednu mladu ženu “dobro” udatu. Reč “dobro” je pod navodnicima jer je njen muž dobrostojeći vremešni gospodin vrlo spreman da joj omogući sve što on smatra najvažnijim za njenu dobrobit - sigurnost, mir, vernost, pouzdanost i predvidljivost (a sve u cilju bezbednosti jer ako može da predvidi budućnost, može na vreme da se organizuje tako da predupredi sve potencijalne rizike).
Ona je isprva vrlo zadovoljna. Deluje joj kao da je ovaj brak dobila na lutriji jer ima SVE!
Međutim, kako prolazi vreme počinje da uviđa da je mana predvidljivosti & igranja na 100% sigurno - dosada. Da je mana vernosti bez osećanja - obaveza. Da je mana mira - poricanje & ignorisanje emocija. I da je mana celog ovog “dobrog” bračnog sporazuma - njeno duboko nezadovoljstvo, neispunjenost i besmisao života u zlatnom kavezu.
Pa ipak, nije sve tako crno jer sve dok ne insistira na suštinskim promenama, može da radi šta hoće. Slobodna je kao ptica… u kavezu… kojoj je povremeno dozvoljeno da proleti… kroz sobu. Napolju može svašta da joj se desi, jer tamo nema ko da je čuva, hrani, mazi i tetoši, i to je fakat, ona zna da je to istina, zato i ne pokušava da izleti kroz otvoren prozor. Niko joj ne brani, može ali se plaši slobodnog prostora.
Kako god da okrene, nema na šta da se žali jer toliko stabilan život kao ona ima malo ko. I zato se fokusira na zahvalnost za ono što ima, budi sreću u sebi… već nekako… uglavnom negom tela, plesom, nekim kraćim putovanjcem, promenom svog stila odevanja i premeštanjem nameštaja po sobi. Oh da, kreativna je!
Zato sve više svoje životne energije troši na potiskivanje svog “ničim izazvanog” nezadovoljstva jer se oseća nezahvalno i stavlja fokus na meditaciju za podizanje vajba, na detox, lokne, crvene nokte i haljine koje se vijore, na sajam nameštaja, vikend put u Barselonu, pročitane knjige i odgledane filmove.
Međutim, ima tu još nešto.
Iako ima sve što poželi i sve joj ide kako treba, bez trzavica, bez nemira, bez strepnje, ona je večito kao malo bolesna. Te ima temperaturicu, ništa strašno, neka upala. Te se ukoči, ma nije to ozbiljno, diklofenak sredi stvar za dan, dva. Te joj je muka, ali to je jer se prejela. Stalno je boli glava ali kako i ne bi kad se nije naspavala, kad je produvala promaja, kad se menja pritisak i kad je ovoliko zagađenje. U principu je zdrava, to je sve normalna reakcija tela na… pa na nešto spolja - to što joj je, recimo, juče ispričala koleginica da proživljava u svom braku ili šta je čula na vestima, kuku majko kako ljudi žive i šta se sve strašno dešava u svetu, jedva je došla sebi, celu noć nije mogla da zaspi od užasa. Sreća da ona sama ne mora kroz to da prolazi. Stvarno ne zna kako bi. Nije tako jaka.
Vreme prolazi. Godina za godinom. Decenija za decenijom.
Jedne noći usni za nju vrlo neobičan san. Ma baš čudan san. Kao, ona je srećna. Trči po nekoj livadi punoj cveća. Sija sunce i zaljubljena je. Ne zna u koga jer je sama na toj livadi ali zna da je vesela, puna radosti i strastvena. Oseća kako joj krv kola žilama i taakoo je živa. Ništa, baš ništa se ne dešava u tom snu. Ali je osećaj predivan. Božanstven. Pa čak i veličanstven. Magičan jer toliko dugo tako nešto nije osetila u svom realnom životu.
Budi se iz sna… i odlučuje… da… će… od sad…
E, ovde ostavljamo prazan prostor vama, drage naše sisterke, da dopunite prazne linije.
Šta mislite da bi trebalo da uradi naša Venera?
Šta je njen sledeći korak?
Šta biste vi uradile da ste na njenom mestu?
Hajde, razmislite malo, nemojte da vas mrzi jer ovo je mitološka priča. Venera, mlada, lepa i puna života je zaista bila udata za hromog kovača Saturna, koji joj je obezbedio sve - i sigurnost i dugotrajnost, mada njega nisu zanimala osećanja, već samo da brak traje. A Venera… pa snalazila se za zaljubljenost i strast kako je znala i umela, ali mitološka Venera nikada nije ostavila svog muža Saturna. Nije mu bila verna ali se nije ni preudala za Marsa.
Zašto je ova priča sada važna?
Zato što smo sada prozvane da napišemo nove mitove! Nova civilizacija se gradi sada. I gradimo je mi svojim izborima.
Trenutno je na nebu Venera u lepom trigonu sa Saturnom, što znači da sada možemo da napravimo sporazum tako da imamo i sigurnost, i mir, i vernost… ali na novom nivou, na novi način, ne onako kako su to radile naše pretkinje i junakinje iz mitova i princeze u zlatnim kavezima, ni kako smo naučene da “treba” da radimo, a da za uzvrat platimo neku cenu. Jer ne možeš samo da dobijaš, moraš nešto i da (pro)daš - znate kako su nam mame govorile.
Ali šta ako te stare priče VIŠE ne važe?
Vreme se promenilo i sada sve Za-Jedno, svojim ličnim izborima, iznova stvaramo priču o Veneri Uzdizanja koja zna da ne mora da se odriče, da ne mora da sigurnosti ponudi ništa za uzvrat - ni svoju radost, ni svoju životnost, ni svoju slobodu, ni svoju potrebu za promenom i razvojem!
Koja je tvoja priča? Šta ti biraš, sister?
S ljubavlju i za Ljubav,
Mina i Tea
P.S. Sad očekujete poziv na akciju, i u pravu ste, kod nas ga pod P.S. uvek ima. Ali pre poziva na akciju, želimo da vam kažemo sledeće:
Ovo pismo se vrlo nadovezuje na prethodno. Ako ga niste pročitale, obavezno kliknite OVDE, jer će vam imati mnogo više smisla. Pišemo novu istoriju, sisters, u kojoj je itekako važno kako se osećamo, a ne samo koliku smo cenu spremne da platimo da bismo preživele. Svaka od nas je važna. Svaki glas je važan. Svaki izbor, makar i najmanji mogući je važan. Svaki nekompromis sa zadovoljstvom, lakoćom i srećom je važan.
Poziv na akciju je da zaista odgovorite na ova tri pitanja:
Šta mislite da bi trebalo da uradi naša Venera?
Šta je njen sledeći korak?
Šta biste vi uradile da ste na njenom mestu?
Nemojte da vas mrzi. Nemojte da ostavite za kasnije. Nemojte da okrenete glavu. Nemojte da vas se ne tiče. Odvojite onoliko vremena koliko vam je potrebno, razmislite o ovome… i dopustite si da iznenadite sebe.
I na kraju, slobodno prosledite ovaj mejl svima kojima bi značio.
|