Zdravo dragi moji!
Ovaj četvrtak, poslenji u mesecu, dočekao me je sa rokovima na projektima koji mi stoje nad glavom i govore mi dahćući mi za vratom:
"Sutra je petak, kraj meseca, zadnji dan da to završiš"
dok u mene gledaju razrogačenih očiju.
Ma šalim se, nema nikakvih razrogačenih očiju, dahtanja za vrat ili zastrašivanja, ali:
ima odogvornosti,
želje da se još jednom opravda ukazano povrenje,
neopisive radosti kada stigne pozitivan fidbek,
sjaj u očima kada vidim da to na čemu sam radila sada "živi svoj život" i "radi posao" zbog koga je i nastalo.
Jednostavno, važno mi je da sve skockam do sutra i da svoje klijente obradujem još jednim uspešno obavljenim poslom na kojima smo zajedničkim snagama danima i mesecima radili.
A zašto vam ovo sada pišem?
U mom trenutnom slučaju, mali pritisak i trema postoji, jer i pored toga što su ovi projekti vezani za klijente sa kojima već imam istoriju uspešne saradnje i stečeno poverenje, kao što verujem da znate ništa se ne podrazumeva.
Ni ljubav, ni iskrenost, ni posvećenost, ni profesionalizam, ni odanost, ni lojalnost.... ama baš ništa.
Jer...
Ako se dobri odnosi i kvalitetne sardanje sa klijentima ne neguju, neće ih ni biti.
Ako se ne neguje dobra timska saradnja sa saradnicima, neće je ni biti.
Ako se prijateljstva ne neguju i zalivaju kao cveće, neće ih ni biti.
Ako se blizak i dobar odnos sa porodicom (bližom i daljom) ne neguje, neće ga ni biti.
Ako se ljubav prema voljenoj osobi ne neguje, neće je ni biti.
Tako je naravno i u odnosu sa sobom.
Negovanje DA, podrazumevanje NE.
|