Zdravo dragi moji!
Današnji newsletter vam pišem dan ranije, jer mi je četvrtak ujutru dan koji sam odredila za posetu zubaru. Kako vam se ne bih javljala suviše kasno, bolje da koju reč napišem danas (u sred srede), a da vas ujutru sačekam u sandučetu sa pozivom na još jedno kafenisanje.
Elem, kao i svaki put od četvrtka do četvrtka zapišem brdo tema o kojima želim da kafenišemo, pa kada sednem da pišem, prijatno se iznenadim koja će me tema "povući" i o čemu ćemu zapravo kafenisati.
E, pa danas se izdvojila tema nejasnoće zašto radimo nešto što radimo.
A šta tačno mislim pod time?
Ne znam da li vam se desilo da u svom imeniku tj. kontaktima imate ljude koje kada pozovete ili ih potražite, na primer na 2-3 godine oni svaki put rade nešto drugo.
Upravo pokreću neki novi posao.
Baš su sada shvatli da više ne žele da budu vlasnici kafića u svom kraju.
Niti ketering služba što su bili nakon toga.
Niti ono što su bili posle toga kao prodavci garderobe, već su videli na instagramu da ljudi zarađuju pečući kolače, pa bi i oni da zarade novac i imaju svoj biznis kao ti neki koji se smeše sa društvenih mreža.
Počela sam da hvatam sebe u pomisli da kada ih sledeći put kontaktiram, saznaću da sada imaju školu sa radionicama u kojima će učiti ljude poslovnim veština, kako se vodi uspešan biznis ili nešto u tom stilu, jer to su videli da drugi rade.
Uvek sam za to da kada vam je tesno, niste trenutno zadovoljni, želite neku promenu, ne kukate već nešto po tom pitanju uradite.
Jednom, zaglavljena na radnom mestu na kome se više nisam videla da pripadam, uvidevši da nemam želju da napredujem tu gde radim, niti se moj vrednosni sistem više poklapaju sa kompanijom u kojoj sam, odlučila sam da krenem putem kojim sada idem nakon reči koje sam izgovorila svom drugaru (a i sebi):
"Kada bih sebe gledala sa strane ne bih se prepoznala."
To mi je bio znak da je vreme da nešto preduzmem.
E tada je vreme da se nešto pokrene. Promeni. Pre svaga u vama. Možda je rešenje otkaz. A možda je sa poslom sve ok, ali sa vašim pristupom nije.
Možda je rešenje u potpunoj promeni biznisa i započinjanju nečeg novog, a možda samo nešto ne radite kako treba i to je moguće ispraviti.
Ali, ono što primećujem je nedostatak onog ZAŠTO nešto radite. A to se tako lako može videti u primerima koje sam vam navela.
Ili kada razgovaram sa klijentom o pisanju kopija, u samo par pitanja i njihovih odgovora mogu da shvatim da li to rade zato što je to trend na Instgramu.
Ili žele da pripadaju grupi preduzetnika, jer to je sada In.
Ili po svaku cenu žele da imaju nešto što se zove porodičan biznis iako ne znaju ni zašto bi radili to što bi radili niti ih porodica podržava sa željom da to jednom nasledi.
Ili zato što veruju da je novac svrha, a ne posledica.
Verujem da baš iz nekih od ovih klimavih motiva, firme i firmice, škole i školice, agencije i agencijice, bljesnu i ugase se, pojave se i nestanu u jednom zalogaju kao kanapei na stolu sa keteringom.
Šta vi mislite?
|