"Ovo jutro sam dočekala u stanu svojih roditelja, uz domaću kafu na lođi koja mi je omiljeni deo stana."
Ovom sam rečenicom započela svoje predhodno javljanje i kafenisanje ovde sa vama, ono kojim sam vas pozdravila pred letnju pauzu. :) Ta letnja pauza se malo odužila i na Miholjsko letnju pauzu, ali i sada, dok vam ovo pišem, nalazim se u stanu svojih roditelja, pijem domaću kafu, ali nisam na lođi ( jer na nju trenutno ne može da se uđe - zatrpana je stvarima) već balansiram između kucanja na laptopu u maloj sobi i rolanja valjaka po zidovima u ostatku stana, jer krečenje je u toku, a i radna nedelje ;)
Možda bih mogla da pomenem i detalj da sve to radim sa farbom za kosu na glavi, jer nisam uspela da se organizujem da odem kod moje Maje frizerke.
U svom tom balasiranju od kancelarijske stolice do merdevina, vraćaju mi se slike od prethodnih meseci i svemu onome što bih vam pisala dok pijemo ovu kafu četvrtkom.
To su momenti koji se mogu postaviti na skali: od velike tuge i gubitaka do spoznaja da se pregorevanje na poslu nikada ne isplati čak i ako uživate da radite to što radite, preko toga da na najzavučenijim mestima naše zemlje možete pronaći mesto za letovanje kao da ste na moru i da vam neki susreti sa dragim ljudima mogu iznova potvrditi koliko nije slučajno da smo se upoznali i održali kontakt tolike godine.
Sve će se te priče polako ali sigurno odmotavati kao klupko kroz naša kafenisanja četvrtkom, a ovim javljam i mahanjem vam želim sunčanu i toplu jesen.
|