Drage naše Astro sestre,
Hajde da napravimo jedan lep pregled kroz šta smo već prošli, a šta nas sve čeka kako bi ti se sve lepo posložilo i dobilo smisao koji možda sada ne vidite. Uvek je lakše kad se prvo izdignemo na makro plan, da vidimo kako je sve povezano iz više perspektive, pa kad se spustimo na mikro plan svojih života sa proširenom vizijom koju smo dobili na makro planu sve nam deluje lakše i smislenije, a rešenja postaju očigledna.
Krećemo sa makro planom!
FEBRUARSKI LIMB
Priprema iliti zatišje pred oluju
Sećate se kako smo tokom celog meseca februara (pa i malo duže) bili u limbu? Vladao je generalni osećaj da se staro završilo ali da novo nije počelo. Pa smo tako svi sedeli na ivici provalije i gledali u Život prekoputa. Mi bismo tamo ali kako kad nema puta? A da lebdimo još uvek ne umemo.
Tada, u tom procepu vremena između starog i novog, osećali smo se svakojako. Neki su na toj litici sedeli i plakali. Neki su slavili svoje dosadašnje pobede. Neki su samo tako sedeli paralisani od straha bez misli i bez osećanja. Neki su se borili sa limbom, rekli su mu veliko NE i pokušavali da na sve načine nađu put koji vodi u budućnost jer mora da ga negde ima. Neki su bili isfrustrirani što moraju da čekaju, a to ne vole. Neki nisu znali šta će sa sobom pa su se zamajavali koječime samo da im što pre prođe vreme do tog Novog Života. Neki su polako, spuštene glave krenuli unazad, u prošlost, jer su izgubili nadu da će se ikada išta promeniti.
A opet, bilo je onih koji su verovali. To su oni koji su duboko u sebi osetili neminovnost Novog Života, i ta vera kao neminovnost je bila toliko jaka da im je bila sasvim dovoljna. Sedeli su tamo, na litici, bez potrebe da se trude i bore, bez straha, bez nervoze i bez očekivanja da put u budućnost mora tu sad odmah da se pojavi. I samo su mirno sedeli.
MART
Saturn ulazi u Ribe iliti vreme čuda
Dok su se drugi trošili trudom, borbom, zamajavanjem ili su ih trošile emocije ispod tanke crvene linije a da toga uopšte nisu bili svesni, grupi koja je samo sedela u miru desilo se ČUDO!
*** Ako ne znate koje su emocije ispod donje crvene linije, javite se da vam pošaljemo Emocionalnu skalu i objašnjenje koje je prati.
Odjednom su bili kao u nekom snu. Najlepši san ih je toliko obuzeo da su pomislili “a šta ako je ovo realnost, šta ako smo stvarno toliko moćni?”. Zatim su nastavili da maštaju o tome. Postavili su svoju jasnu nameru (da promene posao, da se presele, da budu bolji roditelji, da se zaljube, da se oslobode, i sl.) a zatim su je svakodnevno punili uzvišenim emocijama (to su one iznad gornje crvene crte).
Bili su toliko fokusirani na ono što žele da je za njih to postalo stvarnost koju su mogli da vide, namirišu, osete, dodirnu i čuju. Čulima! Namera je toliko oživela u njima da su počeli da je žive kao da se već ostvarila. U realnosti su i dalje samo mirno sedeli na litici ali su se osećali kao da su već preko puta, na drugoj strani gde VEĆ žive svoj Novi Život. Čudo je bilo u osećaju - stvarnom, realnom, istinitom - što je samo još jače učvrstilo njihovu ionako jaku veru. Život im je praktično dokazao da čuda postoje kroz mnoštvo sinhroniciteta koji su počeli da se događaju, tu na litici.
Sa svakim dokazom da je Novi život tu pred njima, ali pre svega u njima, osećali su se sve srećnije, zadovoljnije i zahvalnije. Njihova unutrašnja moć je počela da raste.
KRAJ MARTA
Pluton ulazi u Vodoliju iliti pojavljuje se most
Jednog jutra, limb je počeo da bledi i nestaje. Pojavio se most!!!
U stvari, nije to bio pravi most, već tanani mostić. Baš onakav kakvim ga zamišljate - uzak, nestabilan, nošen vetrom, rizičan, sa napuklim daskama, sav od kanapa za koje ne znaš da li je bolje da se uhvatiš ili ne, a sve se ljuuuljaaa…
Ekipa sa litice se uskomešala.
Neki su se užasno razočarali jer sve sve ali to??? Ovi uplašeni su se još više uplašili i odlučili da ostanu u limbu. Neke je odjednom preklopio sav nagomilan umor kojeg do tog trenutka uopšte nisu bili svesni. Neki su postali nesigurni, pa su trčali okolo i sve pitali “a šta ako?”, bivajući nezadovoljni svakim odgovorom jer kako da veruju drugima kad ne veruju ni sebi. Ovi što su se do tada borili i trudili su nastavili da se bore i trude, pa su krenuli u ozbiljne psiho-fizičko-mentalne pripreme za prelazak preko mosta. Ovi što su se zamajavali da im brže prođe vreme su nastavili da se zamajavaju gledajući šta drugi rade i odložili donošenje odluke do daljnjeg.
Jedini koji su zaista bili spremni za prelazak preko mosta bili su oni koji su ga videli drugačije! Ne kao iz bajke, neee, videli su ga onakvog kakav zaista i jeste - nestabilnog, rizičnog, drmusajućeg, strašnog. Ali su ga videli kao ono što zaista jeste - PRELAZ.
Nisu se toliko fokusirali na to kad će preći, ni kako će preći, ni ko će sa njima, ni šta ako sa druge strane bude drugačije nego što oni očekuju, ni šta će biti sa ekipom iz limba. Fokusirali su se samo na jedno - na svoje srce.
Otvorili su svoje srce. Pustili su ga da ih vodi.
I tek tada kad su 100% bili sigurni da im je srce otvoreno kročili su na most.
APRIL
Prvi prelaze most
Korak. Po korak. Polako. Otvorenog srca. Ups, zatvorilo se. Vetar je jako zaduvao. Udah, izdah. Dah srca. Sekund stabilnosti je dovoljan za novi korak. Pa opet stop. Pauza. Ne mogu dalje, tresu mi se noge, plašim se. Bespomoćna sam! Upomoć!
Svaki udar vetra je kao nova oluja.
Gde ti je centar mira? Gde ti je centar stabilnosti? Gde ti je centar unutrašnje moći?, podsećaju te na najvažnije tvoji anđeli čuvari dok te navode na svaki sledeći korak.
Ne znam!!!
Sve je u redu.
Samo polako.
Tu smo mi.
Nisi sama.
I ne moraš sama.
Maja, draga naša sister, gde si ti?
Jesi li sa onima u limbu? Jesi li u grupi premorenih za bilo kakav pokret? Jesi li prestravljena? Jesi li od onih koji idu okolo i samo pitaju, pitaju, pitaju a nijedan savet ne mogu da prime? Da li skupljaš poslednje atome odlučnosti da zakoračiš na most? Ili si na već na mostu?
Gde god da si, dobro je. Normalno je. Prirodno je. I sve je u redu.
Ne moraš da budeš među hrabrima, ako se tako ne osećaš.
Ne moraš da budeš među prvima, ako se tako ne osećaš.
Ne moraš da budeš među samopouzdanima koji imaju sve odgovore, ako se tako ne osećaš.
IMAŠ PRAVO NA SVOJ RITAM.
IMAŠ PRAVO NA SVOJ TEMPO.
IMAŠ PRAVO NA SVOJE VREME - TVOJE LIČNO VREME SPREMNOSTI I ZRELOSTI ZA AKCIJU.
Ali je važno da znaš gde si. Jer kad znaš gde si, znaćeš i koji je tvoj prvi korak.
S ljubavlju i za Ljubav,
Mina i Tea
Imamo LEPE VESTI!!!
OVO PISMO OTVARA NIZ OD 12 ASTROSIS PISAMA ZA REDOM!!! To znači da ćete od sutra, pa sve do 19. aprila od nas dobijati svaki dan po jedno AstroSis pismo, kao i uvek u 9h. Cilj ovih pisama će biti da vas upoznamo sa trendom vremena pred nama i da vam dočaramo teme kojima ćemo se baviti u Belom šatoru.
Od danas su vrata naše zajednice Beli šator otvorena za upis novih sestara!!! To je velika stvar jer se dešava samo dva puta godišnje i traje kratko.
Najvažnije info o tome ćete naći na crvenom dugmetu.
|