Drage naše Astro Sestre,
Pišemo vam jedno od najčudnijih pisma do sada. Čudno – zato što se nas dve nalazimo na potpuno drugim hemisferama planete, suprotnim godišnjim dobima, i vrlo različitim energijama. Kod jedne je plima, kod druge oseka. Pa opet, obe smo u sred jedne sasvim nove reference obilja.
Možda je ovo pismo malo duže, ali obećavamo da vredi da ga pročitate do kraja, možda i par puta.
Pre svega, da se podsetimo da je ova godina prilično najavljivana na sve strane, sa fanfarama, sa megafonima, sa suptilnim i mnogo više nesuptilnim obećanjima – kao godina velikog obilja, ispunjavanja želja i carstva nebeskog u svakodnevnom životu.
Iskreno... sve to može (što da ne!) i hoće (kad tad) ali...
ALI...
Sve to zavisi od tvog ličnog dogovora sa sobom i odgovora na sva iskustva života koja pristižu ka Tebi.
Aspekti koji nam dolaze ove godine su fantastični, maestralni, i sa sjajnim potencijalom – AKO ZNAŠ KAKO DA IH ISKORISTIŠ.
Jer Sisters, astrologija nije više, niti je ikada bila – alatka za predviđanje i obećavanje sudbinskih dešavanja.
Astrologija je alatka, ključ i mapa koja nam pomaže da osvetlimo potrebu vremena i najbolje puteve za sebe u životu, ali nisu zvezde odgovorne za naša iskustva, niti dežurni krivci... niti svemoćni spasioci.
U to ime :) stiže nam omiljeni dežurni krivac ovih dana – Retrogradni Merkur. Pisaćemo vam posebno o ovogodišnjim Merkurovim zezancijama, ali samo da vas podsetimo: kada je Merkur retrogradan to je sjajno vreme za promišljanje i završavanje započetih stvari, promenu planova (ciljeva), popravljanje svega što ne radi i otpuštanje svega što više nije korisno... a istovremeno sve što je novo nije povoljno da se započinje u ovom periodu (novi planovi, dogovori, kupovine, ugovori...).
Ali u ovom pismu želimo pre svega da vam skrenemo pažnju na ključne aktivacije za ovu godinu koje počinju sledeće nedelje: MESEČEVI ČVOROVI MENJAJU ZNAK!
Severni Mesečev čvor ulazi u znak Bika, a Južni u znak Škorpiona. Bik je obilje, plima, uživanje i sakupljanje plodova... Škorpion je oseka, dno i ništavilo. Istovremeno Uran u Biku kreće direktno (za one koji ne govore astro jezikom znamo da ovo zvuči kao tralala ali čitajte dalje, sve ćemo objasniti). Paralelno sa tim dešava se i Pun Mesec u Raku koji je snažno bustovan Plutonom iz Jarca, pa se cela ova dinamika udružuje u sinergiji koja nas inicira u OBILJE. Obilje uvek ide sa ništavilom. Plima uvek ide sa osekom.
Neke od vas su sada pročitale OBILJE – napokon! A neke – OBILJE – još jedno prazno obećanje.
Iskreno, nadamo se da je većina pročitala OBILJE: šta je ono što ja treba da uradim da bi primila to obilje.
Drage Sistres, samo od tog pitanja zavisi koliko će ovi aspekti biti plodonosni lično za vas, a koliko će vas preklopiti talasi cunamija koji stižu.
Ako ste čitale prošlonedeljno pismo znate da sam ja (Tea) na Zanzibaru, a da je Mina ostala u Beogradu aktivirajući svoju godinu Alhemije kroz transformaciju sa Koronom. Obe prolazimo kroz iste aspekte, svaka na svom kraju sveta, svaka u svom godišnjem dobu, i svaka sa svojim jedinstvenim odgovorom. Pa opet – obe primamo obilje na potpuno čudesan ali drugačiji način.
Ovde na Zanzibaru, smo pre neki dan bili na izletu na plaži koja nema more. Došli smo u jedan od najekskluzivnijih resortova ovde, ali... dočekala nas je pustoš. Mulj i nasukane morske trave na kilometre oko nas (zamišljajte mulj mekanog belog peska). Ako to još niste doživele, verujte mi, prizor je bio prilično bizaran. Mene je podsetilo na sve one periode u životu kad znaš da je nešto tu, osećaš miris, osećaš obećanje, osećaš da bi trebalo da bude tu, ali toga apsolutno nema.
Baš kao kada nam zvezde obećavaju da se sve namestilo, aktiviralo u horoskopu, baš kao kada nam svi naokolo viču evo ga obilje, evo ga ostvarenje... a vama svuda naokolo samo pustoš.
Šta mislite, kako smo odreagovali? Koji je naš ODGOVOR bio na ovu marsovsku scenu?
Ako mislite da smo se bunili, kukali ili uopšte pomislili da nešto nije kako treba – varate se.
Svi smo usklinuli od oduševljenja i kao deca potrčali u taj mulj jer imamo neverovatnu priliku da hodamo po dnu okeana.
Očekivali smo da plivamo... očekivali smo da se rashladimo u plavetnilu Indijskog okeana... očekivali smo obilje vode... dobili smo dno.
I od toga napravili čudesnu igru i iskustvo.
Sada neko od vas može pomisliti „Ma lako je vama na odmoru i na moru da prebacite sa dna na igru!“ ali reći ću vam da je ovaj princip i reakcija uvežbavana godinama, u svim mnogo bolnijim i izazovnijim situacijama mulja i neispunjenih očekivanja. Da nije uvežbavana i da nije postala automatska reakcija – ne bismo tako odreagovali, jer bilo je i onih koji su na istom tom mestu sa istim tim mogućnostima upali u histeriju i očaj. Može tako... a može i ovako.
Međutim, najmoćniji trenutak koji svim srcem želim da vam prenesem kroz ovo pismo, trenutak koji me je izmenio na ćelijskom nivou, se desio kada smo ušli skoro čitav kilometar u pučinu i kada je voda počela da nadolazi. Plima je jurcala ka nama, kao da smo u nekom planinskom brzaku. U roku od nekoliko minuta već smo bili do struka u vodi. Tada sam se okrenula ka horizontu, otvorila šake ka pučini, ispravila ramena i rastvorila grudi i srce – primajući plimu u sve ćelije, u svoj dah, u međućelijske prostore, u srce i u sve energetske tokove mog bića.
A zatim sam fizički osetila istinu Života koja kaže:
SVE ŠTO JE MOJE MI UVEK DOLAZI!
Bez obzira na oseku, koja ostavi pustoš iza sebe...
Bez obzira na mulj po kom nekada moram da gazim...
Bez obzira na dno na kom redovno moram da hodam...
Bez obzira na to što se nekada čini da nema ničega i da nikada neće doći...
Ili da je predaleko, nedostižno ili čak nemoguće.
SVE MOJE MI UVEK DOLAZI.
I SVE MOJE JE VEĆ TU. A ja biram da primim plimu otvorena i spremna, jer se sve vreme ludo zabavljam, provodim i igram. Hvala hvala hvala ciklusu života, udahu i izdahu, plimi i oseci.
Plima je jurcala ka nama. Bez obzira šta mi radili. Bez obzira da li smo bili svesni te plime i njene zagarantovanosti. Plima je jurcala ka meni. I sve što sam trebala da uradim je da je prepoznam i primim.
Napunila mi je svaku ćeliju i celi međućelijski prostor osećajem obilja i poverenja da je sve već tu, a na meni je da otvorim svoje unutrašnje prozore i vrata i primim ono što je moje. Jer živim u okeanu beskonačnih mogućnosti.
Jer život sam po sebi jeste obilje.
Na meni, i na tebi, i na svakom od nas je da bira i kreira. I redovno trenira sebe da svaki put kada se desi oseka pronađe onaj najvredniji deo tog dna i potrči po njemu kao dete koje otkriva sve nove čarolije polja beskonačnih mogućnosti.
Svako od nas ima izbor, i to je ono što čini da obećavano OBILJE bude obilje plime onoga što želiš, čak i kada je u nekom periodu neophodna oseka.
Sledeće nedelje treniraj hodanje po dnu svog okeana sa radoznalim senzualnim korakom Venere Uzdizanja, i otvaraj svoje centre i meridijane za primanje svih lepota života.
Godina pred nama će biti godina nemirnog mora, velikih talasa i sjajnih mogućnosti za surfovanje po njima.
Budi ona koja obožava da se igra sa talasima života i ona koja zna kako da cunami pretvori u gorivo za svoju strast i kreaciju.
A ja ću ovako nadahnuta, inspirisana i nahranjena energijama Mama Afrike podeliti sa vama šta sam sve radila kako bih na ćelijskom nivou mogla apsolutno da uživam i kada je plima i kada je oseka. Taman kada se opet susretnem sa Minom koja je, kao prava alhemičarka, transformisala virus u zlato.
Sledeće nedelje se okupljamo sa našim Venerama Uzdizanja na radionici u Belom Šatoru gde nas čeka cunami preporađanja, a do tada šaljem vam silinu vetra pročišćenja, mekoću tirkiznih talasa ljubavi, snagu belog peska Masai ratnika i vrelinu afričkog Sunca.
S ljubavlju,
Mina i Tea
|