Danima razmišljam kako da započnem ovaj tekst jer želim da podelim šta se to sve desilo prošle nedelje.
I hvala na strpljenju što ste toliko čekali.
-Da li možeš da daš ono što nemaš?
Prošle srede se nismo družili ni na koji način. Nisam pisala a bogami ni zoom druženje se nije desilo. A istini za volju, nisam bogami imala struje :)
Tako je, 21. vek godina 2021. u sred Amerike i to grad koji je “energy capitol” ili ti centar energije je ostao bez struje. Samim tim i ja.
I ne samo ja, nego preko 2 miliona ljudi. ili 4. Opet zavisi čije podatke čitamo.
A povrh svega, zadesila nas je najhladnija zima u proteklih 30 ili 80 godina (zavisi ko kako meri i prenosi).
Sve u svemu, zaista nije bilo naivno i još uvek vrtim film i ne verujem.
Mi smo, doduše imali sreće. Imati prijatelje uvek je privilegija a mi smo imali prave prijatelje. Mislim imamo ih još uvek :) Pravi su jer su divni a povrh svega imali su struje a bogami i vode. Jer verovali ili ne, mnogi nisu imali ni vode.
Tačno mi je neverovatno kada ovo pišem sada, nedelju dana nakon urušavanja. Nedelju dana nakon što smo otkrili u kakvom smo neodrživom sistemu.
Kao i uvek kada se nešto desi, i sada je broj žrtava prisutan, dakle ima mrtvih što od hladnoće, što od požara nastalih od želje i pokušaja da se ljudi ugraju.
Infrastruktura u Hjustonu i Teksasu uopšte nije građena tako da bude spremna za zimu. Zato su temperature u kućama toliko nisko pale vrlo brzo.
Daću lični primer, nama je u stanu nakon nestanka struje za sat vremena temperatura pala sa 24 na 20. i to naravno nije strašno ali je nakon par sati pala na 8 stepeni.
Mi smo prvo otišli kod prijatelja koji žive blizu i gde nam je Jovana inače prespavala noć. Ja sve vreme nisam imala signal, a oni koji koriste Verizon su ga znali uhvatiti.
Oko 2 sata, kada struje nije bilo već preko 8 sati, a informacija nikakvih ni u blizini, ja sam nazvala 911. Prvo sam naglasila da nije hitni slučaj ali da su oni jedini broj koji mogu da dobijem. Kada mi je operaterka rekla da ne znaju kada će struja doći jer pokušavaju da poprave kvar, pala mi je roletna. Do tog momenta smo mislili da drže stvar u svojim rukama i da su nam namerno isključili struju kako bi nam je posle dali. Ono kao, planirane restrikcije, iako i dalje nenajavljene.
Kako je taj dan bio jedini snežni dan u Hjustonu, deca su milion puta išla napolje i unutra i kuća je već postala dovoljno hladna.
Srećom, u tom nekom momentu smo uspeli da ustanovimo vezu sa trećom porodicom i ispostavilo se da oni imaju i struje i vode, pravi bahati buržuji!
Tako da smo se svi u dve ture uputili tamo. Jer nije bilo bezbedno ni voziti bilo koji auto, pa smo se svi pouzdali u onaj koji je veći i ne proklizava mnogo :)
-Prvo jutro kada sam se probudila iz "sardina" kreveta zgrabila sam telefon i shvatila da ću najviše informacija naći u grupi lokalnih mama.
Komentar koji mi je zapao za oko bio je od trudne mame petoro dece čiji je muž u nekom drugom gradu, poslom. Ona je sama, bez struje i vode i ikoga.
Osvrnuvši se oko sebe, u stanu jedne porodice gde nas je sada tri porodice pa ukupno 13 ljudi i 2 psa rekla sam samo jedno: SVE JE SUPER.
Živi i zdravi, imamo jedni druge. A bogami i hrane. A i struju i vodu.
-Dve noći proveli smo u tom stanu, da bismo drugo jutro i to pre moje prve kafe sada i ovde ostali bez struje.
Do tada sam se već i naslušala i nagledala raznih strahota koje je narod zadesio. Nekoliko porodica stradalo je zbog elementarnog neznanja pa samim tim trovanjem ugljen monoksidom. Neki su se grejali u kolima u garaži. Drugi su uneli u kuće peći koje su za napolje. Neke je kamin u kući izdao... neki su se klizali po zaleđenim, neočišćenim putevima. Ima i onih kojima se strušio plafon i najveći broj onih kojima su pukle cevi. Vatrogasci su pri gašenju požara morali da ustanove da nema vode pa su gledali kako kuće gore ne njihove oči...Sve u svemu, kolaps.
Većina ljudi sa kojima sam pričala ostali su sami u svojoj kući i radili su šta su znali i kako su znali.
Moja drugarica Amerikanka mi je zahvalila što sam je naučila da kuva našu kafu jer joj je to bilo jedino rešenje da pregrmi dane bez struje.
- Moj lični utisak je da je država baš zeznula stvar i da je narod ostavljen na milost i nemilost. Odnosno da se sam snađe.
Kada je u pitanju uragan, oni sve evakuišu i pripreme i jave unapred. Sada nisu ništa ni slično uradili i što je najgore od svega, mogli su da pretpostave šta će da bude. Pa nakon ovog iskustva ne mogu da zamislim da nisu mogli da pretpostave.
I sad, umesto da su se ljudi spremili ranije, oni sada organizuju masovno deljenje vode i hrane pa ljudi stoje satima u redovima u svojim autima da bi primili nešto. Dakle, umesto prevencije, neka jadna akcija.
Opet je sirotinja najgore prošla, iako skoro pa da nema onog na koga ovo nije ostavilo trag. Gotovo svaka druga kuća se nosi sa nekim popravkama, mnogima su popucale cevi, pa je poplavilo. Neki su samo ostali bez vode na neko vreme, dok se nekima urušio gornji sprat.
Potom nekima osiguranje sve to pokriva, nekima ne. Pa to sve dodatno ulepšava celokupno dešavanje.
Mogu samo da dodam da sam srećna još jednom što živimo u stanu i ne moramo time da se bavimo. A mnogo smo naučili kroz nedaće naših prijatelja koji žive u kućama. Nažalost.
- Taj treći dan je, kao šlag na tortu, došlo i obaveštenje da je voda zagađena tj da nije za piće. Odnosno da se voda pre upotrebe mora iskuvati. Jer u njoj ima parazita.
Mislim nije da inače pijem vodu sa česme al se svakako kupam istom i perem zube. Preporuka je išla do toga da se ni zubi ne peru sa ovom vodom.
- Taj treći dan se ispostavilo da struju i vodu sada imamo mi a samo struju treća porodica.
U međuvremenu smo obišli i četvrte prijatelje, koji su sada imali sve i spreman agregat. Oni su se super obučili u životu, pa pored devedesetih, imaju iskustvo i sa poplavama kada je pre tri i po godine bio uragan Harvi, pa su njih namerno poplavili, kako bi spasili grad.
Tako da smo taj treći dan dobili neko ohrabrenje i krenuli kućama, sada su domaćini postali gosti i obrnuto :) I mislili smo da ćemo da se raspodelimo, ali ipak smo na kraju svi završili kod tih trećih iako tada nisu imali struje. Ali je voda došla! Ne možeš u životu da imaš sve :)
Potom nam je četvrta porodica pozajmila njihov agregat i kada je poslednji kabel prikopčan nakon nekoliko sati cele akcije, e baš tada je došla struja. Ali, nismo se ljutili :)
- Nakon tri noći van kuće i silne agonije, u četvrtak smo se vratili svi kućama i kao u svakoj bajci, živeli smo srećni do kraja života.
Doduše, traume još uvek postoje ali zato svako jutro kada se probudim i vidim da mi digitalni sat pokazuje isto što i ovaj na telefonu, nekako mi lepše započne dan :)
Paralelno sa dešavanjima u Teksasu, javila mi se i čitateljka iz Oregona sa svojom pričom gde su proveli 213 sati bez struje.
Tako da je lekcija koju želim da izvučete iz ove priče je: čuda se dešavaju u Americi :) I da, ko god da je mislio da ti država sve vreme drži leđa, odmah neka prestane tako da misli :)
A da li znate da je paralelno sa ovim dešavanjima Rover sleteo na Mars? Dakle, idemo par koraka napred i nekoliko nazad :) Ili da kažem, igra se jedno užičko kolo baš kao na zagrevanju što igraju Boban Marjanović i Luka Dončić :)
Amerika ima puno mana ali mi smo svi ovde došli po njene vrline!
A sad obzirom na to odakle dolazimo, i šta smo do sada prošli, nama je mnogo lakše da se snađemo kada nas život izbaci iz koloseka. To je jedan od velikih pluseva koji mi imamo kada dođemo po svoje američke snove!
Kako se planiramo Zoom druženje nije održalo ovog meseca, moramo da ga pomerimo za sledeći. Javim se sa novim terminom, a vi mi slobodno predložite neki :)
Sadržaj koji postoji u sklopu Bloga Američki San:
Besplatno:
- Prva tri poglavlja Vodiča
- Tekstovi na sajtu ( trenutno 31 tekst )
- Newsletter svake srede
- Newsletter jednom mesečno za dobitnike Zelene lutrije SUTRA
- Sadržaj na društvenim mrežama Instagram i Facebook
Za novac:
- Ebook Vodič za tvoj početak u Americi + gratis Check lista :)
- Konsultacija (nova usluga dostupna od februara 2021)
Uživajte i čujemo se brzo!
Nevena
|