Da li je komšijina krava važna?
I kakve sad krava ima veze sa Amerikom i američkim snovima?
Velike!
Osim što se krave nalaze gde god da krenem van grada, a ima ih i u blizini, obećavam da imam poentu priče.
- Sigurno znate onu balkansku "da komšiji crkne krava" .
Srećom po mene, pa nisam tako odgajana i ja sam uvek navijala za komšije.
Čak i dok sam kao klinka igrala košarku, bilo mi je draže da saigračica da koš nego ja, jer sam videla da je ona srećnija nakon pogotka.
Ko nije naučio kod kuće, ili prilikom odrastanja, iskreno verujem da će da nauči na američkom kontinetnu: tuđa krava tebi ne smeta. A naročito ako je komšijina. Što ti je okruženje lepše, i ti si lepši! Čak ti i kuća više vredi ako su komšinije lepe! Lepo i zdravo okruženje, podiže cenu!
Tebi je dobro da je komšijina krava dobro! Da je zdrava i prava!
Upravo ova filozofija je nešto u šta verujem ceo život i baš zbog toga mi je poenta mog rada da pomognem kome kod mogu.
Sve što je meni bilo teško, želim da tebi bude lako. Život ionako ima brdo poteškoća i vrlo rado ću ti pomoći da makar moje brdo preskočiš.
Da zaključimo, želim ti od srca sve najbolje i želim ti da ostvariš svaki svoj san. A potrudiću se da ti pomognem oko tvog američkog.
U skladu sa tim je i nastao ebook Vodič za tvoj početak u Americi.
- Baš kao što ja razmišljam o kravama, tako moja mentorka Jovana Miljanović večito poručuje da se znanje kada se deli zapravo množi.
Nikad nisam svesno razmišljala o tome, ali sigurno nisam nikada ni štedela svoje znanje. To znaju i mnogi kojima sam pomogla da u školi, na fakultetu, na poslu, u životu... Čak i koleginici koja je po našem gradu (Subotici) išla i pričala mi iza leđa a ja naravno sve saznala. Moje želja da pomognem jača je od povređenog ega :)
Ukoliko ne znate još uvek za Jovanu, preporučujem da pogledate njeno gostovanje u podkastu kod Ivana Kosoroga ovde.
- Prošle nedelje sam vam postavila pitanje Želite li da postanete milioner? i to je bio najčitaniji Newsletter do sada. Na anketu na Instagramu odgvorio je i voditelj istoimenog kviza u Srbiji, Ivan Zeljković :) Ispostavilo se da većina vas želi da postane milioner ali mnogi imaju i averziju prema parama :)
Kako je ovo bio najčitaniji tekst poslat u sandučiće, ostaviću ga dostupnim ovde, u slučaju da ste ga propustili.
Bilo kako bilo, ja i dalje nastavljam da istražujem put do novca, jer do sada utvrdili da se preko jednog posla odnosno jedne plate retko ko obogatio :) A Amerika zaista pruža mnooogo mogućnosti.
Za mene je bogatstvo i sloboda, kada ne robuješ nikome i ničemu. To bogatstvo malo ko ima, ja sigurno ne neko ko ima izjavu da bez nečega ne može. Pogotovo ako mu to nešto šteti.
Sa druge strane, bogatstvo je imati ispunjen život. Nekome je dovoljno i to što je zdrav da bi uvideo koliko je bogat.
- Sledeće nedelje, odnosno 1. februara Bloga Američki San slavi svoj 2. rođendan i tim povodom spremam poklone, jer želim da vam se odužim za podršku koju nesebično pružate!
Na Instagram profilu će biti giveaway pa nemojte da propustite, a spremam i dodatan sadržaj za sve vas u Zajednici :)
Popunjenu svesku, ako želiš, slobodno mi prosledi da vidim kako mogu da ti pomognem.
- Obećala sam da ću da podelim svoje mišljenje o temi rada dece, odnosno srednjoškolaca. I rekla bih sledeće, sve dok taj rad istinski doprinosi razvoju deteta, to ima smisla. Ali zaista mislim da je odgovornost roditelja da detetu obezbedi neopodno za normalan život. Velika je razlika da li dete radi jer želi ili mora. I da li bi dete taj posao radilo i da je volonter, odnosno, da nije plaćen.
Neshvatljivo mi je još uvek lokalna priča koju delim, a roditelji se njome hvale. Dakle, sin bogatog bankara (vlasnika dva poršea) koji je srednjoškolac, radi za minimalac, u večernjim satima. Motivacija koju su mu roditelji dali je da sve što uštedi od svog rada do svog 18. rođendana, oni će mu dati još toliko ili čak duplo više.
I bez obzira što je ovaj model stavljanja kamate na štednju sa jedne strane dobar, zaista ne mislim da ijedan dolar može da pokrije to što dete radi za minimalac, pa samim tim dobija osećaj da vredi minimalno. Ja bih svom detetu dala posao koji je najplaćeniji, da se nikada ne oseća potplaćeno. Pogotovo ako je dete svesno činjenice da radi za ultra male pare.
Osim toga, ne mogu da mislim da je dobro za dete da nema dovoljno odmora. Kao prvo, škola u Americi već od 5. godine tj Kindera, traje po 8 i više sati, što je puno radno vreme. A novija istraživanja pokazuju da čovek ne može biti produktivan više od 6 sati dnevno i mnoge pametne kompanije smanjuju radno vreme upravo zbog toga, a imaju bolje rezultate.
Dodaću još i to da sam ja neko ko je radio od kad zna za sebe. Moja mama je bila preduzetnik i već u 4. osnovne sam uspela da je ubedim da mi ispred prodavnice iznese sladoled da mogu da ga prodajem i da to bude moj posao. I za taj posao bila sam dobro plaćena. I pre i posle sam godinama pomagala i smišljala načine kako bismo mogli da unapredimo naše prehrabreme prodavnice, da budu što bolje iskustvo za kupce. A inventare, koje niko nije voleo, koristila bih da napravimo novu reorganizaciju prodavnice. I mušterije su znale da se uvek nešto događa i imale su lepe komentare. Osim naravno par nadrndanih baba, ali njih uvek ima :)
(Verujte m,i jer sam tri godine života posvetila radu sa najstarijim Subotičanima :))
- Hvala i svima vama koji ste podelili svoje mišljenje o radu dece. Sa nekima se slažem, sa nekima ne. Ali, volim da čujem kako vi mislite :)
U svakom slučaju, da me roditelji onog deteta pitaju za mišljenje, rekla bih im da detetu nađu kao prvo nešto u skladu sa njegovim interesovanjem i poručila da nije važno koliko radi nego koliko je njegov rad koristan ili makar plaćen. Jer svako u sebi ima neko znanje koje drugome mnogo više vredi od minimalca. Bolje da radi dva sata nedeljno nešto što će za njega biti mnogo značajnije nego da radi 20 sati samo da bi stekao neko jadno iskustvo, koje mu ne služi. Život ionako sam pravi prepreke za nas, zašto ne bismo našoj deci pružili olakšice koje će im usput napraviti mišiće za dalji put?
-Roditelji uvek rade najbolje za svoje dete, ili bolje rečeno- roditelji uvek rade ono što misle da je najbolje za njihovo dete. I drugo, svaki roditelj pravi greške radeći najbolje za svoje dete :)
- Koliko god smo mi Balkanci skloni tome da iznesemo svoje mišljenje i to ne samo kad nas ne pitaju i kad nas se ne tiče, nego i kad imamo najmanje prava na to. U Americi vlada potpuna suprotnost- niko neće da kaže svoje mišljenje. Plaše se da na taj način ne povrede tebe, otkriju sebe ili šta god. Tome je dodatno doprinelo i brojne tužbe, pa se svi od svega ograđuju. Da ne kažem kako za sve moguće i nemoguće moraš da potpišeš izvesni "waiver", kojim preuzimaš odgovornost. Pa ti za svaku aktivnost koju planiraš moraš da shvatiš koliko može da bude opasna. Ili jednostavno samo pukneš potpis na kraju dokumenta, kao velika većina i pojma nemaš šta potpisuješ.
Whatever you like, whatever rows your boat, whatever you feel, whatever you think... to su odgovori koje dobiješ svuda- čak i od doktora!
Prepiše ti antibiotik i onda kada pitam jel smatra da je neophodno, on kaže kako god se ja osećam. Kaže, možda će da se razvije upala a možda ne. Mogu i ne moram.
Da, znam da ću ja na kraju sama doneti odluku ali ako želim tvoje mišljenje i pitam te, daj ga reci!
Zato sam i primetila da se u Americi ističu naši ljudi i da lakše napreduju. Kad imaš mišljenje i stojiš iza njega, onda brate mili znaš gde ideš. A kad se uklapaš u masu i kako ko misli ti tako igraš, onda rođo moj nisi za bolje.
- U petak je učiteljica Jovana bila gost na mom Instagram live-u i pričale smo o značaju očuvanja maternjeg jezika u dijaspori i načinima da se jezik sačuca. Ukoliko si roditelj mlađe dece u dijaspori, pogledaj ovde. Za sva pitanja, opcije su komentari na video ili direktna poruka Jovani ili meni.
- Kad je već moguće, hajde da ovo pismo završimo sa još jednom Jovanom, ovaj put Kvržić :) Ukoliko niste do sada, pročitajte kako je Jovana ostvarila svoj američki san. Njena priča je posebna jer je od Amerike uzela ono po šta je došla i sada nema prepreka za nju. Ona je za sada proputovala nekih 70 zemalja i neće se skoro smiriti :) Trenutno se nalazi u Meksiku pa sam u mislima i ja tamo :)
Uživajte i čujemo se brzo!
Nevena
|