Zdravo dragi moji!
Nedavno sam razmišljala o tome da li se preduzetnici rađaju kao preduzetnici ili to vremenom postaju.
Iskrena da budem, mislim da je ovo prvo verovatno mnogo bliže istini. A uvek može i drugačije, jer sećajući se devedesetih na Balkanu, znam mnoge koji su u preduzetništvo (ako se to tada moglo tako zvati) ušli iz čiste nužde. Nekada i iz besa ili sa vrlo upitnim motivima, zbog kojih već više od 20 godina ne mali broj nas svih generacija, pokušavamo da ispravimo "krive drine" i postavimo se i delamo na pravi način u i sada izazovnim vremenima.
S tim u vezi...
setila sam se nedavno nekih sjajnih momaka iz svoje gimnazije koji su na školskim odmorima pričali o nekim, nama devojkama, malo čudnim i uvrnutim pričama, mada smo ih mi netremice slušale (gledale).
Išli su uvek korak ispred drugih, "žuljale" su ih ukalupljene prakse i krute procedure koje ničemu ne služe, a sapliću i koče. Da, bili su (smo) ih svesni još dok smo bili klinci, u vreme 90-tih, pre Interneta, mobilnih, Google-a, društvenih mreža... Ah, kako to praistorijski zvuči.
A sada, te iste momke, a sada uveliko odrasle ljude, gledam kako gostuju u podkastima, tv emisija, magazinima, portalima i kako kao već poznati i priznati vlasnici firmi iz IT industrije, aritekture i dizajna, sporta, medicine pričaju o tome da su negde oduvek znali da će biti na ovom putu.
A ja klimam glavom u znak potvrde i smeškam se, jer sam mnogo ponosna na njih.
I neke sjajne devojke iz moje generacije koje su uspešne preduzetnice iz oblasti tehnologije, umetnosti, žurnalistike, aktivizma, sećam ih se sa sekcije iz psihologije. I sekcije iz filozofije. I na priredbama, ma bile su neponovljive. Nisu dale na sebe, iako vrlo mlade, verovale su da mogu ono što žele čak i kada su sumljale da nisu dovoljno hrabre.
Nije uvek sve u hrabrosti, ima nešto i u smelosti i istrajnosti, a na svetu se (prema nekim statistikama koje sam pronašla) osmeli da krene na put preduzetništva sa željom da ovaj svet učini za mrvicu boljim mestom, samo 5% svetske populacije.
I to je ok, jer preduzeništvo je način života, kao i biti profesionalni sportista, ili muzičar, a taj mali ali dragoceni broj duša ne treba sputavati da raširi svoja krila.
Zato ovaj newsletter posvećujem svima nama koji smo se osmelili da raširimo krila,
svima vama koji nas sa raširenim krilima podržavate i pridržavate kada krenemo da padamo i
svojoj generaciji i njenim veličanstvenim pojedincima.
|