Ko pita ne skita!
Sigurna sam da ste ovo čuli u životu mali milion puta, ja sigurno jesam.
Kao i onu- ne postoje glupa pitanja, sa dodatkom- samo glupi odgovori.
Za ovih pet i po godina u Americi susrela sam se sa mnogo glupih pitanja i bilo mi je baš teško da prihvatim da je problem u mom glupom odgovoru. Al izdvojiću jedno pitanje pa mi vi recite: pitali su me za moju tada dvogodišnju ćerku da li joj ja kovrdžam kosu ili je prirodno kovrdžava?!
Ne znam, meni je to pitanje baš ostalo urezano iako je prošlo više od 4 godine i nije mi samo jednom postavljeno :) Ko bi još tretirao dečiju kosu? Ali dobro, biće da je do mene...
Ima i onih standardnih tipa koji jezik se priča u Srbiji, jel tamo hladno i jel tamo rat al to kapiram da su već opšte poznata pitanja svima nama koji smo iskoračili iz matice.
- Ali, ono što danas želim da podelim sa vama je to da je u Americi zaista najvažnija stvar naučiti pitati. Pitati i tražiti. Ali baš sve! Odnosno- pitati i ne skitati :)
Nije sramota ne znati i nije sramota tražiti pomoć.
Ovo je naročito važno ako započinjete život u Americi, ali i ako ste već tu.
Nećete naići na sujetu zbog toga i neće vas niko osudjivati. Velika je šansa da ćete traženu pomoć-dobiti.
Sa druge strane, ovde je takva kultura da svi limitirano odgovaraju ili pomažu, sve dok ne budu upitani za to.
Najgore što možeš da dobiješ je- ne ili - ne znam.
- Danas sam u jednoj odličnoj knjizi čula (čitam je u audio formatu) kako muškarci naročito imaju problem da pitaju, pogotovo za put. U smislu ako su se izgubili i nisu sigurni gde treba da idu. Tako za života proćerdaju jako puno vremena i nisam upamtila koliko hiljada milja, a samo 6% se usudi da pita. Knjigu vam inače toplo preporučujem, zove se The Man Enough, autora Justin Baldoni-a i jako se radujem da je napisana jer verujem da će da mi koristi pri vaspitanju ovog momka što mi raste u stomaku :)
Upravo to me je i podsetilo da danas svima vama skrenem pažnju na to koliko je ovo važno. Naročito u ovoj kulturi koja dominira Amerikom.
Osvešćujući ovo "lutanje" odnosno ne- pitanje za put, priznaću da sam se upravo zbog ovog fenomena milion puta naljutila na svog supruga jer on nije hteo da pita a ja sa svojim tada slabim engleskim nisam imala dovoljno hrabrosti da pitam sve što me zanima. A do sada već verovatno shvatate da mene zanima jaaaako puno toga :)
Ali upravo zato je moj engleski jako brzo i napredovao jer sam gorela od želje da sve saznam a shvatila sam da gotovo nikoga ne zanimaju sve te sitnice i krupnoće koje mene zanimaju. Pa eto danas benefite za sve vas kojima koriste informacije koje sam podelila sa vama :)
- Da bih vam dala još jači vetar u leđa sa pitanjima, podeliću i još par zanimljivosti. Deo Hjustona u kojem živim (Katy, ili još preciznije Cinco Ranch ili još preciznije Fulshear/ Cross Creak Ranch) se masovno širi i naseljava, i dolaze ljudi iz cele Amerike, naročito iz bogatijih delova tj Kalifornije, Njujorka i iz Kolorada.
Bez obzira na to što su svi oni Amerikanci, ne možete ni da zamislite kakva sve pitanja oni imaju u grupama lokalnih mama. Pored standardnih, gde traže preporuke za dobre vrtiće, lekare, frizere, spremačice i spa salone, tu su i pitanja na koja zaista verujem da sam vam svima tokom svog rada pružila odgovore :)
- U svakom slučaju, ako nisam u svakom tekstu i svakom Newsletter-a, sigurno jesam u Ebook-u :)
To me naročito raduje jer sa sigurnošću znam da sam vam dala nešto što ni Amerikanci nemaju :) A to je brdo jasnih informacija i to sve na jednom mestu!
Ono što tamo nisam možda pominjala jer je Vodič pisan pre ovih velikih migracija po Americi, to je zašto ogroman broj ljudi bira prvenstveno Teksas, a drugo zašto dolaze u Hjuston ili Ostin.
A to je zato što se trenutno ovde najviše razvija industrija, bilo tehnološka odnosno IT ili oil&gas odnosno naftna. A upravo u tim industrijama sada ima i najviše para. A pare naravno sve vrte i eto to je to ukratko.
- Lično nisam oduševljena stilom života u Teksasu jer podrazumeva mnogo ne-evropskih momenata, kao što je gomila vremena u autu. I uz to popularizaciju neurbanih delova, odnosno ako želiš jednostavan i bezbedan život, onda ćeš živeti na periferiji grada. To se naročito odnosi na porodice sa decom.
Kada sam ovo napokon osvestila, postalo mi je jasno da je ono o čemu Amerikanci maštaju za mene zvučalo kao košmar ;) Oni pretežno vole svoj privatni život i privatni prostor i distancu od svega, dok je moja priroda i moja kultura sasvim suprotna od toga.
- Izuzetno sam se obradovala kada mi se nedavno javila jedna naša istraživačica Milena sa fakulteta u Čikagu koja se bavi kulturološkim razlikama, odnosno suočavanju sa traumama, depresijom, i aksioznošću u različitim kulturama. Ono što me je naročito obradovalo je to što postoji kultuloško objašnjenje za sve te razlike kojima ama baš svi mi koji dođemo u Ameriku svedočimo. Ova tema je daleko dublja nego što danas želim da je se dotaknem, ali uskoro ćemo se i time baviti i verujem iskreno da će vam svima koristiti!
Naročito sada kada uviđam da je najveći broj vas koji čitate ove redove već u Americi ili u Kanadi a iz svih dosadašnjih kontakata sam shvatila da nas iste stvari muče ili da kažem- nerviraju :)
U razgovoru sa istraživačicom Milenom dotakle smo se i teme o značaju maternjeg jezika i koliko je važno da se roditelj i dete mogu dobro razumeti, a kako je upravo to veliki problem zbog jezika. Roditelji doseljenici obično nikad ne dostignu nivo engleskog kao maternjeg a deca obrnuto! I onda dođe do toga da dete ne može dovoljno jasno da se izrazi i roditelj dovoljno jasno da razume! Mene je iskreno to samo dodatno podstaklo da ne propustim upis u šestomesečni kurs srpskog jezika za decu kod učiteljice Jovane i ovom prilikom pozivam sve vas koji imate decu uzrasta od 6 do 10 godina, taman i da nam se deca upoznaju :)
Osim toga, želim da vas pozovem da poslušate dve podcast epizode Priče iz dijaspore:
- Srpska mama u dijaspori Jelena Janković- koju možda poznajete sa Instagram profila Serbian Mom in US. Ona je 11 godina u Americi i podelila je svoju priču o dolasku i životu u Americi, kao i izazovima roditeljstva.
- Srpkinja u Kongresu- Irena Vidulović- koja priča o svom iskustvu u radu u Kongresu, odnosno samom političkom vrhu Amerike. Naročito mi je zanimljivo što je jedina srpkinja koja je dotle došla a objasnila je i zašto, kao i kako je uspela da se izbori sa studentskim kreditom.
- Na korak sam od toga da vam svima email uspešno stigne kada sam zamislila, odnosno u vašu subotu ujutru. Ako je sve kako treba, uleteo je u sanduče u nedelju u 9:30. Javite mi kako napredujem sa tehnologijom, idemo polako ali sigurno do perfektnosti :)) Radujem se vašim odgovorima i čujemo se brzo!
Nevena
Ukoliko se ove godine seliš u Ameriku, pozivam te da zakažeš Konsultacije, kako bih ti pomogla da se što bolje pripremiš. Možeš mi se javiti za više detalja. Cena je $60 do 1. septembra, nakon toga $100.
|