Drage naše Astro sestre,
Ovih dana isplivava svašta na površinu, razne priče o odnosima, a posebno one iz prošlosti. Ima puno sećanja, ima i bola, ima i nekog eh da sam ovako… možda bi bilo onako, a posebno da sam bila ova osoba tada, sve bi bilo drugačije sada. U moru tih priča, iskrslo mi je jedno sećanje, koje želim da podelim sa vama (sad vam pišem ja, Mina).
Pre xy godina, jedne zime otišla sam sama u Kinu. Dan pred svoj rođendan krenula sam na put brzim vozom u Šangaj, što mi je bila velika želja jer sam čula da su ti vozovi brzi kao avioni i da ti se magli pogled onako bz bz bz kad gledaš kroz prozor, i jeste, zaista je bilo tako, ali to nije današnja priča, ona je sasvim drugačija. Baš pred sam polazak iz Pekinga stigne mi zanimljiv mejl od šangajskog hotela, u kome piše sledeće:
Draga Mina, radujemo se Vašem dolasku ali imamo važno upozorenje za Vas. Na ulicama Šangaja pojavio se jedan par koji vara turiste tako što ih zamoli da ga slikaju, a onda zapodene razgovor, budu jako simpatični, odlično znaju engleski i kad se priča razvije ponude turisti čaj u obližnjem kafiću. Kad pristane da popije čaj sa njima, oni imaju deal sa konobarom da donese i hranu, i tako pojedu, popiju koliko god više mogu, a sve to plati turista. Nemojte biti naivni jer ovi računi umeju da budu jako visoki.
Ja primim ovu informaciju otvorena uma i pomislim kako su divni ti ljudi iz hotela kad misle i na to, iako je hotel sa samo tri zvezdice, dakle, stvarno ne moraju da imaju tako dobar customer service. A onda nakon te misli na sve to i zaboravim.
U Šangaju sam ostala nedelju dana. Puno sam šetala, obilazila grad, išla na masažu i tako… neko vreme sam lepo provodila a neko sam ubijala kako sam znala i umela jer sam bila taaaakooo dugo sama. Desilo mi se da tri dana ni sa kim nisam progovorila ni reč. Odustala sam od komunikacije jer niko nije znao engleski, samo su se pravili da razumeju moje pitanje i na sve što ja kažem dobijem yes i onda završim na bogapitaj kom kraju grada… i tako… odlučila sam da više ni sa kim ne pričam. Posle tri dana ćutanja, nabasam ti ja na nekom velikom trgu (a ko je bio u Kini zna koliko su džinovsko ogromni ti trgovi) na jako zanimljivu ekipu studenata. Zezali su se, smejali i jedan posebno duhovit mladić mi priđe i zamoli da ih slikam. Naravno da ja to uradim, a on nastavi da se zeza sa mnom i možete da zamislite koliko mi je posle tog mog tihovanja i samovanja od ukupno dve nedelje u tom trenutku, značilo to društvo. Kad smo se baš fino upoznali i ko je odakle i zašto je tu i kako to da tako dobro govore engleski i oni znaju gde je Srbija, ne misle da je neka bivša ruska država, pa čak i ko nam je predsednik i koja su nam aktuelna dešavanja (!)… predlože mi da odemo na sajam čaja. Odmah je tu, preko puta trga. Ja krenem sa njima očekujući neke tezgice na ulici gde se prodaju čajevi i to mi se učini baš interesantno. Međutim, kako smo prešli ulicu, umesto tezgica i sajma, uđemo u neku lavirint zgradu koja me je odmah podsetila na stari Merkator, ne znaš da li se penješ ili silaziš tim stepenicama, zaokrećeš levo i desno, svuda su neka vrata i zavese, a oni me sve vreme animiraju, pričaju sa mnom tako da baš nikako ne mogu da ukapiram gde smo i odjednom se nađemo ispred crvene zavese iza koje oni brzo jedan po jedan krenu da nestaju. Meni se čak i to učinilo zanimljivim jer kao šta li je iza te zavese… kad mi odjednom klikne! To su ti prevaranti iz mejla!!! Na pola puta, ispod zavese koja me prekrila, nešto promumlam u panici i otrčim nazad na ulicu sva zadihana od straha, preuzbuđena i ujedno euforična što sam ih na vreme prepoznala. Uplašena i srećna! Mamma mia koji koktel emocija!
Često se setim ovog doživljaja iz kog dan danas izvlačim važne pouke, a posebno ovih dana sa tako super intenzivnim energijama (koje znaju da izazovu stres, haos i krizu).
Neke od pouka šangajske priče su sledeće:
Jako je važno primiti upozorenje i shvatiti ga ozbiljno. A onda ga zaboraviti.
Jako je važno zaboraviti upozorenje jer se u suprotnom lako uđe u strah i paniku. Na kraju krajeva, možda se to desi a možda i ne (koja je verovatnoća da će od miliona i miliona i stanovnika i turista prevaranti nabasati baš na mene?).
Podsvest pamti važne stvari. Otuda je bitno upozorenje u startu shvatiti ozbiljno, a onda ga skloniti iz svesti tako što nećeš o njemu dalje razmišljati, i dozvoliti da potone u podsvest.
Kad se desi situacija iz upozorenja, neće biti identična, imaće važna odstupanja zbog čega nećeš odmah na prvu prepoznati da je to to. U ovom slučaju nije bio par nego cela grupa. Nisu me pozvali u kafić nego na sajam.
Zato je važno uzeti samo suštinu iz upozorenja, a detalje ostaviti Životu. Ne biti bukvalista.
Upozorenja su super korisna, čak i onda kad su neprijatna, pa sama ta reč “upozorenje” je nekako brrrr grozna i radije se ne bih osvrnula na to i odbacila ga kao “ma daj, baš će mene neko da opelješi!”.
Kad znaš šta sve može da se desi (dobro ne sve ali kad bar imaš okvir) i imaš poverenje u sebe da ćeš se snaći ako znaš šta se dešava, sve će ispasti dobro.
Kad ne znaš šta može da se desi, nemaš nikakvu referentnu tačku, tada je mnogo teže, ako ne i nemoguće, prepoznati nezgodaciju. U slučaju šangajske prevare, da nisam dobila taj mejl, nikad mi ne bi palo na pamet tako nešto jer nisam nikad ranije čula da tako nešto uopšte postoji! Ne bih imala na osnovu čega da zaključim da su oni prevaranti i lako bih postala njihova žrtva jer ne bih imala nijedan razlog da ne odem sa novim društvom (tako željna ljudi) na čaj!
Od svih ovih tačaka, kad bismo ih svele na suštinu suština važnu za danas, poruka za ove astro aspekte u koje smo uplovili je sledeća:
Sada je turbulentno vreme, energije su vrlo intenzivne i sve su intenzivnije, a u takvim trenucima naš sistem se zatvara - ili ti se stalno spava, ili si stalno umorna a da ne znaš ni od čega, ili se razboljevaš, ili si puna neke lude energije sa kojom ne znaš šta ćeš, ili si nervozna, iziritirana… Šta god da je, sada je teško biti i ostati otvoren, radoznao i u kreativnom modu rasta.
Konkretno, astrološkim jezikom rečeno, februar nas uvodi u priču sa Plutonom naelektrisanim ličnim planetama, Merkurom, Venerom i Marsom da bi sve to kulminiralo konjunkcijom Venere i Marsa! Pluton nije šala, konjunkcija Venere i Marsa takođe. A to je tek početak, koji nas dalje vodi u nešto što do sada nismo doživeli… a što počinje tunelom eklipsi u martu, da bismo videli kako će se situacija odvijati u aprilu kad nam stigne i Solarna eklipsa (pomračenje Sunca) u egzaktnoj konjunkciji sa Kironom (ranjenim isceliteljem).
Ovi aspekti pred nama su upozoravajući. Ni najmanje nisu naivni. Ali ako bismo ih se uplašili, to bi bilo kao da sam se ja uplašila onog mejla i odlučila da ostanem u sobi na sigurnom i ne izađem iz hotela! I tako bih propustila S.V.E. zbog čega sam i došla u Šangaj, pa čak i to da vidim koja sam carica :)
I zato podvlačimo crvenim flomasterom sledeće:
Jedini način da ostanemo otvoreni, kako bismo mogli da imamo veru u sebe da ćemo se snaći sa čim god, jeste da se bavimo i svojom svešću i svojom podsvešću. Da držimo sebe budnim (alert, alert je sada neophodan) ali da istovremeno ostanemo znatiželjni kao deca, da istražujemo ovaj period, da vidimo šta nam sve donosi, da svaki dan osnažujemo tu veru u sebe, samopouzdanje i da treniramo svoju podsvest.
To je naša glavna motivacija za sadašnje Aktivacije Venere i Marsa, jer njima radimo upravo to - treniramo iz dana u dan i svoju svest i svoju podsvest i ne dozvoljavamo sebi da se uspavamo. Želimo da budemo oprezne, da uradimo šta je do nas, a da istovremeno to bude opuštajuće i da nam ceo naš sistem bude zahvalan što to radimo, da bismo u jednom trenutku pomislile za sebe koja sam ja carica :)
Sisterke, probudite se i odgovorite na ovaj poziv na akciju Univerzuma.
S ljubavlju i za Ljubav,
Mina i Tea
Poziv na akciju sledi na ova dva dugmeta:
|