Zdravo dragi moji!
Prošlog četvrtka sam imala u planu da kafenišemo o jednoj temi, ali me je priča i kuckanje odvelo potpuno na drugu stranu. Mada, "ruku na srce" tome se nisam odupirala, jer verujem da je ipak to što sam vam poslala ono što sam u suštini želela da vam kažem.
A danas je jedan od onih dana kada nemam pojma o čemu bih vam pisala. Šta bi ovog kišnog, tmurnog, jesenjeg jutra koga gledam kroz prozor bila dobra tema za ćaskanje.
A takva mi je cela ova nedelja. Lelujava, neuhvativa, zbrda-zdola, ni tamo ni ovamo...
Svoje misli ujutru inače stavljam na papir. Znate već, tzv. Jutarnje stranice služe baš za to. Ispisivanje svojih misli, odmah nakon buđenja, dok se ne zalaufa dan, nema veze kojim redom, nema veze ni pravopis, ni kako će to da zvuče, ma niko to ne čita. Pa ni ja. Uglavnom.
Ali zapravo je mnogo dobar metod pripremanja "motora", onih umnih za dan koji nastupa. Kao jutarnja gimnastika koja priprema kretanje tela za dan koji predstoji.
Iako ne čitam svoje jutarnje stranice ili barem to činim vrlo retko, posegnula sam u njima za odgovorom šta bi moja tema za kafenisnje mogla biti danas. Ali avaj. Sve što sam napisala mi je važno, ali mi sve deluje kao da je u fazi still in progress. A u nekim fazama tog progresa ili procesa još uvek ne umem da uobličim jasno šta će se iz toga zapravo izroditi.
I neka za sada tako i ostane. U procesu, u progresu, u nastajanju ... neka leluja dok se ne umiri i ne razbistri.
Zato tema za ovaj put ne postoji, ustvari još uvek je u procesu nastajanja i javiće se neki dugi put da vas pozove na kafu četvrtkom.
A do tada, grli vas snažno i pozdravlja srdačno :)
|