Nakon prošlonedeljne pauze sa kafenisanjem, javljam vam se ovog jutra nasmejana od 6 ujutru. Za razliku od prošle sedmice koju sam provela uz svakodnevnu glavobolju, prolećni umor kakav nikada do sada nisam imala (doslovno sam ležala na kauču po 2 i više sati i radila pola dana iz kreveta) i nekoliko potresnih (tužnih) životnih priča iz moje neposredne okoline, ova sadmica je započela potpuno drugačije.
Radila sam neke lepe poslove za jednog od svojih omiljenih klijenata i iz materijala na kome sam radila saznala koliko sam uticala na njega i njegov rad i koliko ima poverenja u mene, evo već petu godinu. :)
Ma, ima li šta lepše nego kada vam započne ponedeljak baš tako?
Jeste, predivno je svakako i puno mi je srce, ali verujte mi ima.
Nastavak sedmice je protekao u sklapanju novih poslova i brže nego što sam mislila, a leto obećava da će biti radno, što za mnoge preduzetnike, pa i mene nije baš uvek period godine kada "cveta" posao.
Što bi moj kolega Danijel rekao, "to ti je život malo cveće malo blato", a ja se skroz slažem. ;)
Ali zaparavo, prelepu vest prepunu šarenog cveća su mi juče doneli moja kuma i moj mali kumić sa kojima sam provela dobar deo dana i kroz ćaskanje i smeh saznala da je jedna naša zajednička prijateljica nakon 38 godina dobila lek za svoju neizlečivu bolest.
Inače, draga S. je prema procenama trebala da živi najviše do 30 godine života, a njena pluća već 10 godina rade na kapacitetu manjem od 30%.
Ali, jedna od najprijatnijih i najnasmejanijih osoba koju znam je to pobedila verovala je i nije odustala. :) Počinje sa svojom terapijom koja je svetlost dana na celom svetu ugledala pre samo par godina.
Kao i ovo sunce koje je čudesno i koje mi osvetljava ekran tako da jedva uspevam da pišem, tako je i život zapravo čudesan. Red blato red cveće, a čuda na svakom koraku samo ako u njih verujemo i od njih neodustajemo.
Puno zagrljaja i cveća vam šaljem :)
|